U povodu 102. obljetnice rođenja bl. Miroslava Bulešića, koja će svečano biti proslavljena u subotu 15. svibnja, prenosimo promišljanje bl. Miroslava Bulešića koje je zapisao u svom duhovnom dnevniku nedugo prije svoje smrti.
Vicepostulator Ilija Jakovljević uredio je i bilješkama popratio duhovni dnevnik bl. Miroslava Bulešića čije dijelove o služenju Bogu u poniznosti i čistoći prenosimo u nastavku. Uz ovu službu vlč. Jakovljević je i župnik, sudski vikar, policijski kapelan, povjerenik za žrtve rata i poraća, što su tek neke od njegovih brojnih službi. Duhovni dnevnik bl. Miroslava Bulešića objavljen je na mrežnoj stranici posvećenoj ovom blaženiku.
Bogu služiti u poniznosti
Došao sam ovamo da nađem svjetlosti, naputka: da se mogu što bolje upoznati, promotriti u svoju nutrinu, odlučiti, popraviti se. To su najglavnije duhovne vježbe za me. Postat ću skoro svećenik. Moj Bože, koliko mana u meni! Majko moja, isprosi mi od Boga milost da mi rasvijetli razum, očvrsti volju, da mogu ih dobro sprovesti i da odluke, koje ću iz njih učiniti budu mi vodiljama kroz cijeli moj život. Prije smrt nego grijeh i nevjernost.
Svi sveti i svetice Božje, sveti zaštitnici moji, pratite me vašim zagovorom. Prošla su već dva dana otkad sam ovdje. Puno sam imao materijala da razmotrim. Počeo sam u razmatranju o poniznosti – biti na pravom mjestu pred Bogom. Prepoznati uvijek Njegovo apsolutno vlasništvo u svakoj stvari; svaku vrlinu bilo fizičku bilo moralnu pripisati Njemu i biti uvjeren da što više imam talenata, to više morat ću Bogu vratiti i donesti plodove. Poniznost u drugim riječima, jest konformacija [suobličenje] s Kristom, jer Krist je stavio na pravi položaj narav čovječansku u njezinom dodiru s Bogom.
Protivna poniznosti jest oholost: koja se sastoji u tome da se pripiše sebi ono što je Božje, njome se hoće postati Bog: „eritis sicut dii“ [bit ćete kao bogovi – Post 3,5]. To Bog ne može podnositi; oholost se baš točno
protivi jednosti Božjoj. On je jedini „“ens a se“ [Biće od sebe], dok je čovjek „ens per se“ [biće po sebi], a htio bi biti i teži „per“ svojoj oholosti „ens a se“.
Biti ponizan, blag i strpljiv
Tražiti moram Tebe, moj Bože, uvijek i u svemu. Ti to zahtijevaš od mene, Ti mi to zapovijedaš. Živom vjerom moram Te uvijek posjednuti [osvojiti], uvijek biti uza Te, moj Bože, Ti me kušaš u toj stvari, Ti hoćeš iskušati me koliko valja moja vjera, moje ufanje, moja ljubav do Tebe. Nažalost ove sedmice, u ponedjeljak i u četvrtak, pokazao sam se slabim i malo vjernim. Nisam uzeo sasvim iz Tvojih ruku žalost i poniženja koja si mi poslao, već sam se jako uznemirio i tražio utjehu u stvorenjima. Išao sam prilično natrag u svojem savršenstvu. Moj Bože, oprosti mi i pomozi mi. Daj da Te ja nikada više ne pustim.
Umnoži mi vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav.
Daj da nadvladam samoga sebe te da postanem ponizan i strpljiv. Ti si, Isuse, bio ponizan i blag i strpljiv. Daj mi milost da naučim i ja biti takav. Umnoži mi vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav. Sveta Marijo, Majko Isusova, postani mi zauvijek majkom, a ja vjerni i odani Tvoj sin. Danas mi slavimo Tvoje sveto Materinstvo. Danas Te, dakle, smijemo zazivati svojom predragom Majkom. Majko moja, ne dopusti da ja, Tvoj sin, nikada više ne padnem u očajavanje, nego daj da trpim za Boga.
Bogu služiti čistim srcem
Čistoća: „Non omnes capiunt verbum istud sed quibus datum est.“ [Svi ne razumiju ove riječi, nego oni kojima je to dano. – Mt 19,11]. Zašto čistoća? Kad je tako teška? Što ne bih mogao biti dobar svećenik, a i dobar otac? Zašto Crkva zahtijeva da njezini službenici budu čisti? Duše Sveti, rasvijetli mi pamet, učvrsti volju da dobro razmotrim ovu kvestiju [pitanje] i da je učinim temeljitom cijelog svojeg života. Majko moja, pomozi mi!
Da Bogu služim, treba da imam srce čisto. Zašto hoću Bogu služiti? Jer znam i vjerujem da me on ljubi, „ab aeterno“ [od vječnosti] kad me je stvorio, kad mi je stavio klicu svećeničkog zvanja u srce. „Propter nimiam charitatem Dei erga me, me subiero Deo.“ [Zbog velike Božje ljubavi prema meni, ja ću se pokoriti Bogu – usp. Ef 2,4]. „Beati mundo corde quoniam ipsi Deum videbunt.“ [Blago čistima srcem, oni će Boga gledati. – Mt 5,8].
Nakon grijeha, čistoća uključuje askezu vanjskih i unutarnjih osjetila, disciplinu razuma i srca.
Srce je čisto, ako je ono slobodno, a slobodno je ako je nezaposjednuto, prozirno kao kristal. To pretpostavlja da je oslobođeno od niskih afekata, onih nižih, i prihvaćeno Ljubavlju prema Dobru, kao što se duh posvećuje u potrazi za Istinom. Nakon grijeha, čistoća uključuje askezu vanjskih i unutarnjih osjetila, disciplinu razuma i srca. Jedinstvo u jednakosti. To je krjepost jakih, koja ispunjava božansku zapovijed:
Podložite zemlju i gospodarite… (Usp. Post 1,28). „Habemus autem thesaurum istum in vasis fictilibus: ut sublimitas sit virtutis Dei, et non ex nobis. (II Cor IV,7)“ [To blago imamo u glinenim posudama da
ona snaga bude očito Božja, a ne od nas [2 Kor 4,7].