Pažljivim odabirom kada ćemo govoriti, a kada šutjeti, možemo njegovati odnose pune ljubavi i miroljubivosti.
Dok težimo poštenju, transparentnosti i iskrenosti, vrlina šutnje se lako previdi. Često se osjećamo prisiljeni izraziti svaku misao i mišljenje (bilo online ili ne), vjerujući da je prešućivanje naših riječi u suprotnosti s istinitošću. Međutim, postoje trenuci kada šutnja nije samo pristojna ili ljubazna, već i razborita, milosrdna i ispravna stvar. Kao što kaže stara izreka, “većina razgovora treba se sastojati od slušanja.” Odmjereni govor doista je rijedak – i vrijedan.
Jedna od najizazovnijih situacija u kojoj se borimo sa šutnjom je tijekom svađe. Primamljivo je prozivati druge pogrdnim imenima ili inzistirati na dokazivanju svoje tvrdnje. No, Mudre izreke podsjećaju nas da “blag odgovor ublažava jarost, a riječ osorna uvećava srdžbu” (Izr 15,1). U ovim užarenim trenucima tišina može poslužiti kao moćan alat za smanjenje napetosti – i pokazivanje ljubavi i poštovanja prema drugoj osobi. Odabirom da ne uzvratimo grubim riječima, mi “okrećemo drugi obraz” (Mt 5,39).
Tihi sveci
Štoviše, praksa šutnje može biti oblik milosrđa. Sveta Terezija iz Lisieuxa istaknula je važnost malih djela dobrote. Ona je slavno napisala da se djela bez ljubavi, čak i ona najbriljantnija, ne računaju ništa.
Ponekad je najmilosrdnije djelo koje možemo učiniti suzdržati se od izgovaranja riječi koje bi mogle naškoditi ili obeshrabriti druge. Čineći to, vježbamo samokontrolu i poniznost, shvaćajući da naša šutnja može biti punija ljubavi od naših riječi.
U raspravama u kojima smo možda u pravu, šutnja također može biti vrlina. “Nikada nije postojao ljutit čovjek koji je smatrao da je njegov gnjev nepravedan”, napisao je jednom sveti Franjo Saleški. Često želja da budemo u pravu dolazi iz ponosa. Odabirom šutnje pokazujemo spremnost da harmoniju i mir stavimo ispred osobne opravdanosti. To ne znači da nikada ne bismo trebali govoriti istinu, već da bismo trebali prepoznati pravo vrijeme i način da to učinimo, osiguravajući da naše riječi izgrađuju, a ne ruše.
U svakodnevnim interakcijama šutnja može spriječiti nesporazume i potaknuti promišljenu komunikaciju. Jakovljeva poslanica mudro savjetuje: “Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.”(Jak 1,19) Ukratko: više slušanja i manje govorenja omogućuje nam da odgovorimo s većom empatijom i razumijevanjem.
Šutnja je snažna vrlina u skladu s načelima razboritosti, milosrđa i ljubavi. Pažljivim odabirom kada ćemo govoriti, a kada šutjeti , možemo njegovati odnose pune ljubavi i miroljubivosti. Nastojmo oponašati mudrost svetaca i Sveto pismo i prigrlimo šutnju kao dar koji obogaćuje naše živote i živote onih oko nas, donosi Aleteia.