U svima nama, više ili manje, kulja neki bijes. Netko se ljuti i bjesni otvoreno, a netko to skriva i zatomljuje. Svejedno, ljutimo se neprestano. Dovoljno nam je da neka stvar ne ide po našem i već bijes plane. Tolike psovke i ružne riječi stalno odjekuju svijetom. Toliko je prigušena ili otvorena nasilja. Toliko grižnje samoga sebe ili ujedanja sviju oko nas. Toliko je posprdnosti. Oštre ironije ili cinizma. Zajedljivosti. Vike. Urlikanja. Poklapanja. Držanja lekcija. Prodika. Prijetnja. Spuštenih noseva. Namrgođenih lica. Namrštenih čela. Stisnutih usana. Uskraćivanja pozdrava. Prijeteće šutnje. Davanja nadimaka. Šuškanja iza leđa. Jetkih kritika. Jedan šaljivčina kad ga upitaju: kako je, odgovori: “Živci! Živci!” Tako aludira na opću živčanost i rastrojenost u koju smo svi zapali, donosi Katolički tjednik. 

Snagom Kristove smrti i uskrsnuća primamo Duha Svetoga i on nas oslobađa od svakog bijesa.

Dostojevski je davnih dana napisao roman Bjesovi, a naša Ivana Brlić Mažuranić je one kućne demončiće zvala bjesovima. Sve je puno bjesova. “Ime mi je legija!”, odgovorili su demoni kada je Krist susreo onog nesretnika koji se zatvarao u grobove i po cijeli dan urlikao i kidao lance kojima su ga vezali. Nakon što ga je Krist oslobodio, sjedio je do njegovih nogu i bio zdrave pameti.

I Adam je bio bijesan, a da ne kažemo za njegova sina, Kaina. U bijesu je ubio svoga brata Abela. Bijes je konstanta povijesti i ne napušta nas tek tako. Zapravo, ne napušta nas nikako ako u nama ne „proradi“ Radosna vijest. Kristove prispodobe govore o mogućnosti vječnog bijesa ako se ne obratimo. Ako se ne obratimo, žderat ćemo se svu vječnost, a nećemo se moći pojesti! Tu su i crvi i oganj koji se ne gasi. Do bijesa!

Izabiranje blagosti neminovno uključuje izabiranje Krista, Duha Svetoga i milosrdnoga Oca.

Blagost je jedan od dvanaest plodova Duha Svetoga. Snagom Kristove smrti i uskrsnuća primamo Duha Svetoga i on nas oslobađa od svakog bijesa. Sv. Filip Neri je zahvaljivao:“Bože moj, hvala Ti za sve što nije po mom!” Duh Sveti je u njemu okrenuo ploču. Kad nešto nije bilo po njegovu, a malo je što bilo po njegovu, nije iz njega izbijao bijes, nego se raspaljivala blagost. Sv. Franjo Saleški je u blagosti i krotkosti postao svima sve, a bio je živac po karakteru! Čudo Duha Svetoga!

Nemamo velika izbora. Bog pred nas stavlja smrt ili život, pakao ili raj, bijes ili blagost! Blagost biraj! Izabiranje blagosti neminovno uključuje izabiranje Krista, Duha Svetoga i milosrdnoga Oca. Uključuje i odricanje od sotone i svih njegovih bjesova! Izabiranje i odricanje je svakodnevno jer se stalno događa ono što nije po našem i bjesovi nas stalno salijeću. Za čas postanu kronični, a nažalost mogu postati i vječni… “gdje će biti plač i škrgut zubi”. Sv. Petar je pisao: “Đavao kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se čvrsti u vjeri!”