U članku na portalu catholicculture.org o. Jerry Pokorsky iz Biskupije Arlington odgovara na neka od ovih pitanja, ali i predstavlja Bibliju kao opciju koja donosi zdravlje na svim razinama.

Naravno da svi želimo biti normalni – ali, obično, pod našim uvjetima. Ne možemo se složiti oko standarda očekivanog ponašanja ili odijevanja. Ponekad namjerno odstupamo od konvencionalnog ponašanja. Hipiji šezdesetih bili su čuveni nekonformisti (iako su se svi jednako oblačili i razgovarali). Njihova kontrakultura pobune s vremenom je zamijenila prethodno dominantnu kulturu. Danas su mladi ljudi koji se ne bave tetovažama – čudaci. Tzv. pokret “probuđenih” sada predstavlja trijumf i tiraniju nenormalnog.

Za one koji imaju oči, Biblija – uokvirena i predstavljena tradicionalnim crkvenim naukom – je Knjiga normalnog.

Bog vjere i razuma je naš vodič.

Njegova je objava podsjetnik na to kako nam daje svoje dostojanstvo. Bog nas je stvorio u slobodi. Čak nam dopušta da Ga odbijemo, a mi to i činimo. Bog nije autor patnje i smrti; to smo mi sami na sebe navukli. Ali On je autor otkupljenja i spasenja i spašava nas od naših grijeha. I dalje nam daje dostojanstvo, unatoč našim pobunjenim srcima.

U knjizi Postanka vidimo kako nam je Bog oblikovao dom. Stvorio je svijet, zemlju, more, sunce i nebo, čak i zvijezde te mjesec koji osvjetljavaju noć. Udahnuti svježi zrak s velike čistine i uživati u Njegovom djelu zaista je ugodno i rađa spontani i duboki osjećaj zahvalnosti. A izražavanje zahvalnosti Bogu također je bitan dio našega ljudskog dostojanstva.

Zahvalnost liječi toliko toga

Raširena pak kultura nezahvalnosti jedan je od razloga što je na ovoj zemlji toliko nesreće, gorčine i bijesa. Čini se da nismo u stanju prepoznati darove koje nam Bog daruje. Postali smo zahtjevan i nezahvalan narod. A duh zahvalnosti gasi mentalitet prava i bitna je sastavnica osobne odgovornosti. Ako želimo postati normalni, moramo vratiti zdrav osjećaj zahvalnosti Bogu, obitelji i zemlji – i Kristovu zakonu.

Fizički svemir – zemlja, mora, nebo i plodna ravnica koje nas hrane – veličanstveni su vidljivi darovi koje nam Bog daruje. Nakon što nam je udijelio sve dostojanstvo u cijeloj Bibliji, zašto bi Otac poslao Isusa na svijet da sve to uništi, zapovijedajući nam da činimo stvari koje narušavaju našu sreću? Ali takvo je gledište kulture koja kršćane osuđuje kao skupinu mrzitelja. Zašto? Zato što odbijamo zlo nazvati dobrim.

Čuvanje Zapovijedi pomaže nam rasti u ljudskosti

Ubojstvo, nasilje, nevjera, krađa, nepravda, laži i svako kršenje Zapovijedi uništava našu čovječnost. Zato je Bog poslao na svijet svog Jedinorođenog Sina da nas nauči kako voljeti. Otkriva nam naše dostojanstvo i potvrđuje našu vrijednost. Isus obećava: “Budete li držali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam i ja držao zapovijedi Oca svojega i ostajem u ljubavi Njegovoj. Rekao sam vam to da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.”

U poslušnosti Njemu, rastemo u svojoj ljudskosti. Ljubimo i svima olakšavamo da nas ljube. On je putokaz ka sreći, “Put, Istina i Život”. (Iv 14,16) U Isusu postajemo normalna ljudska bića. Kad otkrijemo Njegove zapovijedi i nastojimo po njima živjeti, zahvalnost izražavamo u bogoslužju, prije svega u Euharistiji.

Pa ako i dalje osjećate neko nekonformističko nametanje, pokušajte nešto novo i uzbudljivo. Uklonite te nesigurnosti, nezrelosti, neuroze i ekscentričnosti.

Pokajte se i vjerujte Evanđelju. Budite vjerni supružniku u braku, imajte djecu, marljivo radite, budite radosni, nosite urednu i čistu odjeću i nemojte se sramiti Deset zapovijedi.

Budi drugačiji. Budi normalan. “Idite i donesite plod – plod koji će potrajati.” (Iv 15,16)