Korizma je pogodno vrijeme da naučimo ostati s Marijom i Ivanom, ljubljenim učenikom te blizu onoga koji je na križu ispunio žrtvu za cijelo čovječanstvo. S gorljivim sudjelovanjem upravimo stoga svoj pogled u ovom vremenu pokore i molitve na Krista Raspetoga koji nam je, umirući na Kalvariji, u potpunosti objavio ljubav Božju. U enciklici Deus caritas est zadržao sam se na ovoj temi ljubavi, ističući njezina dva temeljna oblika: agape i eros.

Čovjekovo ‘ne’ bilo je odlučujući poticaj koji ga je potaknuo da svoju ljubav očituje u svoj njezinoj iskupiteljskoj snazi.

Božja ljubav: agape i eros

Izraz agape, koji se mnogo puta pojavljuje u Novom zavjetu, ukazuje na sebedarnu ljubav onoga koji gleda isključivo na dobro drugoga. Riječ eros, s druge strane, označava ljubav onoga koji želi posjedovati ono što mu nedostaje i čezne za sjedinjenjem s ljubljenim. Ljubav kojom nas Bog ljubi nedvojbeno je agape. Doista, može li čovjek dati Bogu neko dobro koje već ne posjeduje? Sve što ljudsko stvorenje jest i ima božanski je dar. Stvorenje je, dakle, ono koje u svemu treba Boga. Ali, Božja ljubav je također eros.

Korizma je pogodno vrijeme da naučimo ostati s Marijom i Ivanom, ljubljenim učenikom te blizu onoga koji je na križu ispunio žrtvu za cijelo čovječanstvo.

U Starom zavjetu, prorok Hošea izražava tu božansku strast odvažnim slikama kao što je ljubav muškarca prema ženi preljubnici (usp. 3,1-3). S druge strane, Ezekiel, govoreći o Božjem odnosu s izraelskim narodom, ne boji se koristiti snažan i strastven jezik (usp. 16,1-22). Ovi biblijski tekstovi pokazuju da je eros dio samog Božjeg Srca: Svemogući čeka “da” svojih stvorenja kao što mladi zaručnik čeka “da” svoje nevjeste. Nažalost, od samog početka čovječanstvo je, zavedeno lažima Zloga, odbacilo Božju ljubav u iluziji nemoguće samodostatnosti (usp. Post 3,1-7). Okrenuvši se samom sebi, Adam se povukao od tog izvora života koji je sam Bog, i postao prvi od “onih koji su zbog straha od smrti bili podložni doživotnom ropstvu” (Heb 2,15). Bog se, međutim, nije dao. Naprotiv, čovjekovo “ne” bilo je odlučujući poticaj koji ga je potaknuo da svoju ljubav očituje u svoj njezinoj iskupiteljskoj snazi.

Križ otkriva puninu Božje ljubavi

U otajstvu križa, u svoj punini očituje se golema snaga milosrđa Nebeskog Oca. Kako bi ponovno pridobio ljubav svog stvorenja, prihvatio je platiti vrlo visoku cijenu: Krv svog Jedinorođenog Sina. Smrt, koja je za prvog Adama bila krajnji znak samoće i nemoći, preobrazila se tako u vrhunski čin ljubavi i slobode novog Adama. Moglo bi se stoga vrlo dobro ustvrditi, zajedno sa svetim Maksimom Ispovjednikom, da je Krist “umro, ako se tako može reći, božanski, jer je umro slobodno” (Ambigua, 91, 1056). Na križu se očituje Božji eros za nas. Eros je doista, kako to izražava Pseudo-Dionizije, ona sila koja “ne dopušta ljubavniku da ostane u sebi, nego ga potiče da postane jedno s voljenom” (De Divinis Nominibus, IV, 13: PG 3, 712). Ima li više “ludog erosa” (N. Cabasilas, Vita in Cristo, 648) od onoga koji je doveo Sina Božjega da postane jedno s nama čak do te mjere da trpi posljedice naših uvreda kao svoje?

Nažalost, od samog početka čovječanstvo je, zavedeno lažima Zloga, odbacilo Božju ljubav u iluziji nemoguće samodostatnosti.

“Onaj koga su proboli”

Draga braćo i sestre, gledajmo Krista probodenog na Križu! On je nenadmašna objava Božje ljubavi, ljubavi u kojoj eros i agape, daleko od toga da su suprotstavljeni, prosvjetljuju jedno drugo. Na križu je sam Bog taj koji moli ljubav svoga stvorenja: On je žedan ljubavi svakoga od nas. Apostol Toma prepoznao je Isusa kao “Gospodina i Boga” kada je stavio ruku u ranu na njegovom boku. Ne iznenađuje da su mnogi sveci u Srcu Isusovu našli najdublji izraz ovog otajstva ljubavi. Moglo bi se s pravom reći da je objava Božjeg erosa čovjeku, zapravo, najviši izraz njegove agape. Uistinu, samo ljubav koja ujedinjuje besplatno darivanje sebe sa strastvenom željom za uzajamnošću ulijeva radost koja olakšava najteža bremena. Isus je rekao: “Kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi” (Iv 12,32). Odgovor koji Gospodin žarko želi od nas prije svega je da prihvatimo njegovu ljubav i dopustimo mu da nas privuče. Međutim, prihvaćanje njegove ljubavi nije dovoljno. Na takvu ljubav trebamo odgovoriti i posvetiti se prenošenju je drugima. Krist me “privlači k sebi” da bi se sjedinio sa mnom, da naučim ljubiti braću njegovom vlastitom ljubavlju.

Živimo, dakle, korizmu kao ‘euharistijsko’ vrijeme u kojemu, prihvaćajući Isusovu ljubav, učimo širiti oko sebe svakom riječju i djelom.

Krv i voda

“Gledat će onoga koga su proboli”. Gledajmo s povjerenjem u probodeni Isusov bok iz kojeg teče “krv i voda” (Iv 19,34)! Crkveni su oci te elemente smatrali simbolima sakramenata krštenja i euharistije. Kroz vodu krštenja, zahvaljujući djelovanju Duha Svetoga, dobivamo pristup intimi trojstvene ljubavi. Na korizmenom hodu, spomenu našeg krštenja, potaknuti smo da izađemo iz samih sebe kako bismo se u pouzdanom prepuštanju otvorili milosrdnom zagrljaju Oca (usp. sv. Ivan Zlatousti, Kateheze, 3, 14 sl.). Krv, simbol ljubavi Dobroga Pastira, posebno se ulijeva u nas u euharistijskom otajstvu: “Euharistija nas uvlači u Isusov čin samopredanja čime ulazimo u samu dinamiku njegova sebedarja” (Enc. Deus caritas est, br. 13).

Živimo, dakle, korizmu kao “euharistijsko” vrijeme u kojemu, prihvaćajući Isusovu ljubav, učimo širiti oko sebe svakom riječju i djelom. Razmatranje “onoga kojega probodoše” potiče nas na taj način da otvorimo svoja srca drugima, prepoznajući rane nanesene dostojanstvu ljudske osobe; posebno nas potiče da se borimo protiv svakog oblika prezira prema životu i ljudskog iskorištavanja i da ublažimo tragedije usamljenosti i napuštenosti tolikih ljudi. Neka korizma za svakog kršćanina bude obnovljeno iskustvo Božje ljubavi koja nam je dana u Kristu, ljubavi koju svaki dan zauzvrat moramo „iznova darivati“ bližnjemu, osobito onome koji najviše pati i koji je u potrebi. Samo tako ćemo moći potpuno sudjelovati u uskrsnoj radosti. Neka nas Marija, Majka Lijepe Ljubavi, vodi na ovom korizmenom putu, putu istinskog obraćenja Kristovoj ljubavi. Želim vam, draga braćo i sestre, plodan korizmeni hod, dijeleći vam svima s ljubavlju poseban apostolski blagoslov.