Na početku emisije Argumenti jedna majka posvjedočila je kako joj je u teškoj životnoj situaciji sam Bog poslao ljude iz inicijative “40 dana za život” koji su joj pomogli te su joj danas kao obitelj. Istaknula je da je zahvaljujući razgovoru s Dijanom Brozović odlučila zadržati dijete. “Zahvaljujući njoj danas ne bih imala ovu prekrasnu dječicu pored sebe koji mi upotpunjuju dane”, posvjedočila je.

Dopredsjednica udruge „Hrvatska za život“ Petra Milković prisjetila se samih početaka i istaknula: “Sjećam se kada smo se našli u Župi sv. Josipa na Trešnjevci da nisam tamo nikog poznavala. Telefonski sam se upoznala s Antom Čaljkušićem i uživo sam ga prvi put vidjela tada na Trešnjevci. Nisam znala da će se Inicijativa tako proširiti. Prvo je bilo uključeno 6 gradova, a danas imamo 36 stabilnih gradova koji bdiju ispred svojih bolnica i mole za nerođene”.

U tom trenutku kada smo mi stale tamo s transparentima i krunicom imala sam osjećaj da sam napravila najvažniju stvar u životu i da je tih moji pola sata tamo najvrijednije stvar koju sam učinila.

Govoreći o svom uključivanju u Inicijativu voditeljica tima za trudnice “Nisi sama” i voditeljica Centra za život u Zagrebu Dijana Brozović je posvjedočila da ju je prijateljica pozvala da se priključe iako prvotno nije htjela. “Otišle smo ispred bolnice i nekako taj moj prvi odlazak ispred bolnice za mene je značio da se uključim još više. U tom trenutku kada smo mi stale tamo s transparentima i krunicom imala sam osjećaj da sam napravila najvažniju stvar u životu i da je tih moji pola sata tamo najvrijednije stvar koju sam učinila. Ta radost koju sam tamo osjetila potaknula me da se priključim još više”, rekla je.

Srednjoškolka Ema kazala je da je prije bila jako ravnodušna po pitanju abortusa te je smatrala da oni koji bdiju ispred bolnica pretjeruju. “Osjećala sam veliku odbojnost prema tome dok nisam pročitala knjigu Ante Čaljkušića. Tada se sve promijenilo, pokajala sam se za svoju ravnodušnost i odlučila da ću jednom nešto više doprinijeti. Prošle godine sam za vrijeme korizme donijela odluku da ću se uključiti u molitvu pred bolnicom i to pred Petrovom. Bježala sam od toga jer je ta bolnica blizu moje škole i tamo će prolaziti moji prijatelji i profesori i neće baš biti ugodno. Popustila sam i našla sam se pred bolnicom”, posvjedočila je ova mlada djevojka.

Bježala sam od toga jer je ta bolnica blizu moje škole i tamo će prolaziti moji prijatelji i profesori i neće baš biti ugodno.

Petra je istaknula da je važno posvijestiti lokanoj zajednici da pobačaj nije nešto što se njih ne tiče nego je pitanje hoćemo li i mi okrenuti glavu od bolnice gdje se ubijaju moja nerođena braća i sestre.

“Bez molitve ovo ništa ne bi postojalo i ona nam je temelj. I onda kažem ta ljudska podrška i materijalna pomoć dobro su došli. Često razmišljamo o majkama koje razmišljaju o pobačaju, koje su ostavljene i nemaju nikakav drugi izbor nego otići i počiniti pobačaj. I tek kada dođu do nas vide da to nije jedino rješenje i one prihvaćaju tu pomoć, prihvaćaju i našu podršku i konkretnu pomoć i žele zadržati svoje dijete”, istaknula je Brozović te dodala kako svakoj majci pristupaju individualno i pomažu na onakav način kakav joj je u tom trenutku potreban.

Većina majki koje se nama javljaju dolaze bez podrške oca i to je ono što njih boli i to je najveći razlog zbog kojeg se žene odlučuju na pobačaj.

Dijana je ohrabrila i svakog tatu da prihvati svoju ulogu oca i muža jer to je ženama najpotrebnije. “Većina majki koje se nama javljaju dolaze bez podrške oca i to je ono što njih boli i to je najveći razlog zbog kojeg se žene odlučuju na pobačaj. Tu bih pozvala svakog oca da bude podrška, da prihvati dar života. Očevima je trudnoća apstraktna, ali kad se dijete rodi očevi na drugačiji način gledaju i život i dijete”, istaknula je.

Rane pobačaja jako utječu na naše društvo

Petra je otkrila da usko surađuju s nekim liječnicima i medicinskim sestrama. “Javljaju nam se liječnici i medicinske sestre koji su prije radili pobačaj, obratili su se i više ih ne nose, ali nose te rane. Pobačaj ne utječe samo na majku, oca i nerođeno dijete nego utječe i na jako puno ljudi koji sudjeluju u njemu, podržavaju ga ili su  doprinijeli da se pobačaj dogodi. Rane pobačaja jako utječu na naše društvo”, rekla je.

“Primiti dijete koje je trebalo biti pobačeno je najljepši osjećaj. Kada sam htjela odustati od ovoga i tražila sam drugi posao u tom trenutku dolazila je jedna naša majka na razgovor i iz kolica je podigla svoju bebu od šest mjeseci  i ta beba se toliko glasno nasmijala i mama je rekla: ‘Smiješ se teti koja ti je spasila život‘ i takve situacije i riječi su me ohrabrile i dale žar za dalje”, otkrila je Dijana.

Cijelu emisiju poslušajte ovdje: