Osjećanje patnje

Kako kršćani imaju smisla za križeve koje nose? Pitanje zašto patnja postoji pronalazi svoj odgovor u Kristovoj transformaciji patnje kroz ljubav, piše Simply Catholic. Kristov križ ima svoj smisao, otuda i univerzalna privlačnost narodnih pobožnosti poput križnog puta.

Križni put svoje korijene nalazi u franjevcima koji su pomogli u obnovi kršćanskih mjesta Svete zemlje nakon srednjovjekovnih križarskih ratova. S obzirom na istaknutost Kristove muke unutar franjevačke duhovnosti, red je potaknuo hodočasnike u Jeruzalemu da putuju Kristovim putem do Kalvarije. Iako je započela kao lokalna pobožnost, njezina je trajna važnost u kršćanskom životu uzrokovala širenje pobožnosti. Vremenom je papa dao franjevcima pravo postavljanja križnih postaja za narodnu pobožnost u župama širom svijeta. Na kraju je uloga franjevaca eliminirana, a ipak je teško pronaći župnu zgradu ili kompleks koji nema križni put.

Univerzalna stvarnost patnje čini pobožnosti nadahnjujuće meditaciju o Isusovoj strasti i smrti posebno relevantnima u kršćanskomotu. živ Takvi molitveni oblici poput križnog puta populariziraju se osobito u korizmeno vrijeme. Međutim, ne bi ih trebalo nužno ograničavati samo tamo, budući da je postaja križnog puta postala primarna prilika za vjernike da nauče svrhu svojih križeva.

Kroz poticanje zajedničkog slavlja križnog puta, svećenici imaju privilegiju pratiti svoje stado u tom razumijevanju. Potpomognuti molitvom s križnog puta, vjernici ulaze u iskustvo Krista i drugih – poput Pilata, Marije, Šimuna, Veronike, jeruzalemskih žena ili onih koji su razapeli Gospodina. Na taj način pobožnosti poput križnog puta pomažu vjernicima u prisvajanju plodova kršćanske patnje.

Svrha patnje

Stoga ima smisla da oni koji su se „obukli u Krista“, postajući članovima njegova tijela krštenjem – vezom koja se obnavlja i učvršćuje u svakom primanju svete pričesti – trebaju očekivati ​​ništa manje nego udio u samoj Kristovoj muci i križu. U svjetlu Kristove muke, također ima smisla razumjeti svrhu patnje ukorijenjenu u ljubavi. “Ako stvarno želite voljeti Isusa”, rekla je sveta Gemma Galgani, “prvo naučite patiti, jer patnja vas uči voljeti.”

„Jer Bog je toliko volio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, tako da svatko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16). Bog je ljubav, a ljubav je izvor svega što jest. „I ljubav je“, napisao je papa sveti Ivan Pavao II. u svojoj enciklici o patnji, Salvifici Doloris, „najpotpuniji izvor odgovora na pitanje značenja patnje. Ovaj odgovor Bog je dao čovjeku u Križu Isusa Krista “(br. 13). Iz ljubavi je Krist sebe dao potpuno, čak i do smrti – predajući svoj duh iz poslušnosti Očevoj volji (vidi Lk 23, 46).

Kristova vlastita patnja i smrt imaju neizrecivu vrijednost i neizmjernu svrhu – čime nas je Bog otkupio iz ropstva grijeha i smrti. Tako i naša, jer, kako je to opisao sveti Ivan Pavao II., „Svaki čovjek u svojoj patnji također može postati dionikom otkupiteljske Kristove patnje“ (Salvifici Doloris, br. 19). Nadbiskup Fulton J. Sheen napisao je: „Velika tragedija svijeta nije ono što ljudi trpe, već koliko im nedostaje kad pate. Ništa nije toliko depresivno kao izgubljena bol, agonija bez krajnjeg značenja ili svrhe. ” Križni put čini stvarnim svaki zamislivi aspekt ljudske patnje koji je u potpunosti bio prikazan u Kristovoj muci. I uče nas da vidimo plod patnje.

Patnja s Kristom

Na putu do Kalvarije, Krist je iskusio patnje koje svakodnevni muškarci i žene proživljavaju širom svijeta. Pokazao je ne samo kako se nositi s njima, već snagom ljubavi kako transformirati razornu moć patnje u nešto što daje život. U Kristovoj muci i smrti, sveti Ivan Pavao II napisao je da je Isus „preuzeo na sebe fizičke i moralne patnje ljudi svih vremena, tako da u ljubavi mogu pronaći spasonosno značenje svoje tuge i valjane odgovore na sve njihova pitanja “(Salvifici Doloris, br. 31).

Razmatranje na križnom putu razotkriva Kristovo srce koje pati – “žalosno čak i do smrti” (Mk 14,34). U svojoj osudi na smrt, Krist uči da imamo slobodu prihvatiti tuge života. Ne dopušta da mu se osuđuje, već je odabire iz ljubavi. Uzimajući svoj križ, Krist modelira kako prihvatiti patnju kao čin ljubavi u pokornosti Božjoj volji.

Isus pada tri puta na putu do Kalvarije. Patnje zbog grijeha u našem životu neprestano uzrokuju neuspjeh. Padajući sam, Krist pokazuje da se, unatoč tendenciji patnje da nas sruši, malodušnost može nadvladati ovisnošću o Božjoj milosti. Krist nas uči kako ustrajati kroz neuspjeh i iscrpljenost kroz koje neizbježno vodi naša patnja i biti jednoga srca i uma u potrazi za Očevom voljom. Takva je otkupiteljska patnja – kako kaže stara izreka, “nema boli, nema dobitka.”

Kristov put na Kalvariju ilustrira, također, kako nas Bog usred patnje odlikova uzorima ljubavi. Ali poput Krista, i mi prema njima moramo biti pažljivi i prihvatljivi. Suosjećanje, suradnja i velikodušnost drugih – poput Isusa Krista na četvrtoj, petoj i šestoj postaji – primjeri su kako se ljubav vraća ljubavi. A kad smo neopterećeni vlastitim patnjama, kroz ljubav, svatko od nas može biti kanali Božje ljubavi kroz služenje, poput Marije, Šimuna i Veronike. „Suočeni sa zlom, patnjom i grijehom, jedini mogući odgovor za Isusova učenika je dar sebe, čak i vlastitog života, oponašajući Krista; to je stav služenja ”, rekao je papa Franjo tijekom Svjetskog dana mladih u Poljskoj 2016. godine.

Put križa/ Unsplash

Budući da životni put mora proći kroz Kalvariju, ovo putovanje ljubavi na kraju podrazumijeva da se lišimo svega što nas čuva od Boga i njegove volje. Na kraju svog puta do Kalvarije, Krist pokazuje da prepuštanje sebe rukama providnosti dolazi s odvojenošću od sve zemaljske moći, užitka, bogatstva i časti. Kršćanin mora bez oklijevanja odbaciti sve što je nepotrebno za unaprjeđenje Božjeg kraljevstva. Na taj je način patnja dar koji nam omogućuje da se usredotočimo na novi život u Kristu koji čeka vjernike. Kroz bol patnje stječemo radost samoga neba – vječnu sreću s Bogom – vrata kojima je Krist otvorio „mnoge“.

Ukorijenjen u ljubavi

U meditaciji o Kristovoj muci i smrti, kroz pobožnosti poput križnog puta dolazi spoznaja da se životne patnje mogu pridružiti Kristovoj – čime se uči da ljubav čini temelj patnje. “Put je uzak”, rekao je sveti Ivan od Križa. „Tko želi lakše putovati njime, mora odbaciti sve stvari i koristiti križ kao svoj štap. Drugim riječima, mora biti uistinu odlučan da voljno pati za ljubavlju Božjom u svemu. ”

Kardinal Joseph Ratzinger, nekoliko tjedana prije nego što je izabran za papu nakon smrti pape Ivana Pavla II., na to se osvrnuo kada je rekao da nas Isus nije naučio samo kako moliti križni put, već i njihovo značenje. “Križni put put je gubitka sebe”, rekao je, “put istinske ljubavi.” Patnja izražava potpuno samopražnjenje ljubavi koje se traži od učenika. „Jer tko god želi spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život zbog mene, spasit će ga“ (Lk 9,24).