Jednom sam pročitao da prosječna osoba gleda svoj telefon otprilike 100 puta dnevno, piše Catholic Stand.

U neka starija vremena, što znači nekoliko desetljeća unatrag, ljudi su možda tako često provjeravali satove, ali zahvaljujući modernoj tehnologiji sada možemo provjeriti vrijeme, svoje poruke i vijesti, i to odjednom, 100 puta dnevno. Zašto ljudi osjećaju potrebu provjeriti uređaj otprilike pet puta na sat? Predlažem da je to zato što smo postali najnestrpljivije društvo svih vremena.

Odgoda i čekanje

Tehnologija je inducirala i naknadno pojačala našu opsesiju poznavanjem SADA! Čekanje je postalo neželjeno. Zašto čekati u redu kad možete kliknuti na mreži? Nudi nam se takva pogodnost da smo razmaženi u gotovo potpunu netrpeljivost kašnjenja i čekanja. Sada želimo informacije, zabavu i odgovore jučer!

Čekanje i kašnjenja sve su češće povezani s nefunkcionalnim i nesposobnim, ako ne i arhaičnim metodama. Ne volim ni čekanje u redovima u banci ili supermarketu. Naravno, ne volim kad me stavljaju na čekanje kad nazovem ured. Nestrpljiv sam kao i svi koji čekaju i kasne. Međutim, naša tolerancija na kašnjenje često je svedena na nulu. Čekanje smo povezali s nesposobnošću i zlouporabom.

Foto: Unsplash

Iako je to ponekad istina, u tom pogledu valja istaknuti dvije točke. Prvo, to nije uvijek istina. Ponekad postoje valjani razlozi za kašnjenje koji su izvan naše kontrole ili čak kontrole drugih. Drugo, bez obzira na razlog kašnjenja, hvatanje oko toga ne vodi nikamo. Postoji način da pristupimo i riješimo kašnjenje i čekanje koji nas mogu približiti Kristu.

Razmislite o savjetima svetog Alfonsa

Sveti Alfons mi je jedan od najdražih svetaca. Jedna od njegovih velikih tema je Božanska providnost i Božja volja. Alfons sugerira da ćemo, ako istinski volimo Boga, sve više prihvaćati sve, uključujući odgode, kao Njegovu volju. To je zato što ljubav znači povjerenje, a povjerenje znači vjerovati da je, budući da je Bog sve dobro, sve što dopušta da nam se dogodi, u konačnici, za naše dobro. Naše konačno dobro, usput, stječe naše i tuđe vječno spasenje ljubeći, služeći i pokoravajući se Bogu i ljubeći i služeći drugima.

Moramo vjerovati da Bog koristi odgode za našu izgradnju i rast prema njemu. Lako je pronaći dobro u dobrim stvarima koje nam se događaju. Alfons nas izaziva da pronađemo dobre stvari u nesretnim ili nepoželjnim stvarima koje nam se događaju, a kašnjenja uredno spadaju u tu kategoriju.

Odgode mogu pružiti potrebnu preobrazbu

Naš Gospodin često kasni odgovoriti na naše molitve i želje upravo zato što želi da naša zemaljska očekivanja dođu na svoje pravo mjesto u službi Bogu. Možda nam želi usaditi više poniznosti. Ili nas možda želi više utemeljiti u onome što je doista važno. Možda nas želi naučiti prevladati neku prepreku, bolje riskirati ili naučiti iz neke pogreške. Možda samo želi da se ponovno usredotočimo na Njega i naučimo se strpljenju ili da se obratimo drugima, a ne opsjednemo sobom.

Jair je neuspješno tražio Krista da spasi svoju kćer koja je umirala prije nego što je umrla (Marko 5, 21-43). Marta i Marija također su se mučile da će Krist biti prekasno da spasi svog umirućeg brata Lazara (Ivan 11, 21-22). Ali, u oba slučaja, Krist nije stigao “prekasno”. Umjesto toga, kasnio je dovoljno da iskuša njihovu vjeru i dopusti pad očekivanja kao podsjetnik da biti na zemlji, i u životu i u smrti, nikad nije kraj ako vjerujemo da je Bog tu za nas.

Bog koristi naše zemaljske padove kao mogućnosti da ulije strpljenje, vjeru i predanost. Često čitamo o potrebi “zaustavljanja i mirišanja ruža”, ali sve više ovo društvo nema strpljenja za zaustavljanje ili ruže.

Dobre stvari dolaze onima koji čekaju

Čekanje nam može dati priliku da razmotrimo što radimo i procijenimo bolje naše opcije.

Na kraju, što je nestrpljenje, nego sebično nepovjerenje. Nismo spremni čekati jer čekanje povezujemo s izgubljenim vremenom i prilikama. Kašnjenje se smatra kršenjem naših planova, želja i dnevnog reda. Zamjeramo kašnjenje jer se sve tiče nas, a čini se da kašnjenja nije briga što želimo. Nije li to što miriše sebičnost? Ne fokusira li se sebičnost na ono što želimo, isključujući bilo što drugo? Isto tako, kašnjenje vjerujemo kao nezgodno gubljenje dragocjenog vremena. Ne vidimo nikakvu moguću vrijednost u čekanju – u strpljenju – i zamjerku da nam izgubljeno vrijeme može samo naštetiti. Možda bismo trebali razmotriti mogućnost da Bog koristi odgode za naš rast i korist.

Čekanje nam može pružiti vrijeme da razmotrimo što radimo. Može nam pružiti priliku da bolje procijenimo opcije. Može nam čak pružiti priliku da planiramo svoje daljnje korake. Razmotrimo mogućnost da nas Bog natjera da čekamo kako bismo iskušali svoju vjeru, svoju odlučnost i svoje planiranje. Razmislite o mogućnosti da Svemogući koristi kašnjenje kao alat za svoje božansko djelo. Zapamtite da je Bog ono što je važno i Bog vrijedi svih kašnjenja s kojima se suočavamo zajedno i još više. Priča se da Bog testira ljude. Samo pitajte Abrahama kako je Bog iskušavao njegovu vjeru. Ako se u potpunosti pouzdajemo u Boga, tada će nam iščekivanje skliznuti s leđa pred licem služenja Bogu.

Strpljenje je još uvijek vrlina

Korištenje moderne tehnologije učinilo nas je sve nestrpljivijim zbog kašnjenja i čekanja. Te stvari slika barem kao gubljenje vremena i u najgorem slučaju kao katastrofu. Čekanje je prikazano kao igra glupih, nesposobnih žrtava nesreće.

Foto: Unsplash

Iako se mnogi još uvijek maglovito podsjećaju na strpljenje koje se naziva vrlinom, čini se da se izbjegavanje potrebe za strpljenjem sve više smatra još većom vrlinom.

Tijekom cijele svoje službe Krist je pokazao da je pronalaženje i življenje spokoja i mira Božjeg moguće samo tamo gdje prevladava vjera, povjerenje i potpuno prepuštanje Božjoj providnosti. Krećući se naprijed, vjerujte da će vam Bog pružiti alate za urezivanje svrhe koju ima za vaš život.

Svi moramo ispuniti misiju za Njegovu veću slavu i ta misija ima raspored. Usredotočite se na to da svoj život ponudite Božjem planu i neka kašnjenja u vašem životu budu samo stanke na putu ka ispunjenju tog plana.