Iako ne znamo mnogo pojedinosti o njemu izravno iz Svetog pisma, mnogo se o njemu može zaključiti iz onoga što znamo. Litanije svetog Josipa odlično su mjesto za upoznavanje njegovih osobina. Između ostalog, one identificiraju svetog Josipa kao “najpravednijeg”.
Budući da događaji oko Isusova rođenja očituju srž našeg znanja o svetom Josipu u Svetom pismu, ciklus Adventa i Božić savršeno je vrijeme za razmišljanje o njegovoj osobi, piše Simply Catholic.
Iako ne znamo mnogo pojedinosti o njemu izravno iz Svetog pisma, mnogo se o njemu može zaključiti iz onoga što znamo. Litanije svetog Josipa odlično su mjesto za upoznavanje njegovih karakteristika. Između ostalog, one identificiraju svetog Josipa kao “najpravednijeg”.
Pravda prikazana u liku poput svetog Josipa često nedostaje današnjem svijetu. On nudi svjedočanstvo o kojem bismo trebali razmatrati kako bismo naučili Božje putove, koji je bio potpuno živ u njemu.
Da bi živio kao čovjek pravde, sveti Josip je trebao biti čovjek vjere, nade i ljubavi. Uzmimo za primjer situaciju u kojoj se našao – zaručen s mladom ženom trudnom s djetetom koje nije njegovo. Pravda njegova vremena očekivala bi da sveti Josip napusti mladu ženu. Više od toga, to bi zahtijevalo da mlada žena bude okrutno kažnjena, čak kamenovanjem. Iako je jasno da se borio oko toga što učiniti, postupak svetog Josipa bio je konačan. Krenuo je naprijed sa svojim planovima i prihvatio Mariju u svojem domu.
Po Božjoj pravdi, srce svetog Josipa bilo je otvoreno za istinu. Ali to je od njega zahtijevalo veliku vjeru. Stvarnost da je Marija očekivala Božjeg sina bila je nešto što je prkosilo ljudskom znanju i razumu. Zagrliti Mariju u ovom ranjivom stanju otvorilo je i sv. Josipa ranjivosti.
Vjera svetog Josipa osnažila je njegovu nadu da će se Bog pobrinuti za njega jer je činio ono što je ispravno, što je pravedno. Znao je da bi ga to moglo mnogo stajati. To bi imalo smisla samo prema kršćanskoj logici poslušnosti i žrtve. Razmislite kakve bi posljedice mogle proizaći iz prihvaćanja i zaštite žene za koju većina vjeruje da je preljubnica u malom gradu.
Bilo je to prvenstveno srce puno ljubavi koje je omogućilo svetom Josipu da izdrži sve teškoće koje ga snađu na putu. Ljubio je Boga iznad svega i želio je prihvatiti svoju ulogu u Božjem planu za spasenje čovječanstva. U ljubavi je položio život za svoju ljubljenu Mariju i Božjeg sina kojeg je rodila.
Često se zamišljam da sam u cipelama svetog Josipa. Toliko životnih situacija predstavlja slične okolnosti s kojima se on suočio. Svojstva njegova života trebao bi prisvojiti svatko tko želi pobliže slijediti Isusa. Kad oko nas lebde najmračniji trenuci života – slično mračnim danima prosinačkog adventskog doba – možemo zamoliti svetog Josipa da nam pomogne. Možemo se obratiti njegovom primjeru za snagu da ustrajemo. Trebali bismo željeti i nastojati oponašati njegovu vjeru, nadu i ljubav. Razmišljajući o životu i svjedočenju sv. Josipa, možemo naučiti temeljnu istinu koju je opisao sveti Pavao: “Znamo da Bog sve okreće na dobro onima koji Ga ljube!” (Rim 8, 28).