Dobra priča pomaže nam prepoznati tko smo, tko želimo biti i kako živjeti životom hrabrosti, poštenja, izdržljivosti i suosjećanja, prenosi Svjetlo riječi.  U nastavku predstavljamo pet knjiga beletristike čije priče nas mogu zabaviti, a istovremeno ponuditi odgovore na pitanja o nama samima.

“Ep o Gilgamešu”, 2100. pr. Kr.

Samo zato što je priča stara 4000 godina ne znači da je nećete razumjeti. Osnovna radnja uvelike nalikuje modernom filmu o superherojima.

Gilgameš (polubog) je okrutni kralj Uruka. On i dobrodušni Enkidu (ubojica čudovišta) neočekivano postaju najbolji prijatelji, ali kad Enkidu umre, ožalošćeni Gilgameš započinje svoju potragu za besmrtnošću. Kroz svoju potragu shvaća kako ništa od pronađenog ne mijenja činjenicu da svaka osoba mora umrijeti te se vraća u Uruk i postaje dobar kralj kakvog su ljudi cijelo vrijeme željeli.

Ep o Gilgamešu je i danas razumljiv ljudima jer se ljudi nisu mnogo promijenili kroz tisućljeća. Prijateljstvo Gilgameša i Enkidua je primjer prijateljstva kojem svi težimo – ono koje iz njih izvlači plemenitosti i pretvara ih u bolje ljude. Gilgamešova tuga zbog Enkiduove smrti nas podsjeća na voljene osobe čija je smrt ostavila veliku rupu u našim životima, a ponos koji Gilgameš osjeti pri povratku u svoj grad, napominje nas da svoj dom trebamo vidjeti kao utočište i životnu radost.

“Grimizno slovo”, 1844., Nathaniel Hawthorne

Radnja ovog romana se odvija u puritanskom selu 1642. godine gdje žena Hester rađa dijete iako njenog muža nema već godinama. Njezin muž po povratku kući postaje opsjednut pronalaskom ljubavnika i osvetom. Hester odbija otkriti identitet svog ljubavnika koji se, iako mučen osjećajem krivnje, boji priznati i preuzeti odgovornost za svoja djela.

Roman „Grimizno slovo” se bavi vrlo modernim temama – mlada žena u braku bez ljubavi zaljubi se u uglednog muškarca i na sebe preuzima teret javne osude dok njen tajni ljubavnik postaje sve utjecajniji u društvu.

Ova knjiga ispituje osjećaj krivnje, koja ljubavniku oduzima sav duševni mir i zdravlje dok Hester, prihvaćajući kaznu, postaje neovisna i voljena. Hesterin muž provodi sedam godina osvećujući se i pri tome gubi svoju ljudskost.

Tema preljube pruža plodno tlo za religiozna razmišljanja. Naš odnos s Bogom često se mjeri prema tome kako se prema drugima ponašamo i prema tome kako nas drugi tretiraju. Puritanci su legalisti i ne opraštaju. Hester i njezin ljubavnik uče kroz svoju patnju više se oslanjati na Boga i da je njegova milost milosrdna prema onima koji se kaju te ispovijedajući drugima svoje grijehe postižu duhovnu slobodu i blizinu Bogu.

“Čiča Tomina koliba”, 1852., Harriet Beecher Stowe

Priča ovog romana započinje kada Toma proda njegov vlasnik kako bi podmirio dugove čime započinje njegovo putovanje od vlasnika do vlasnika kroz koje se otkriva besmisao svakog oblika ropstva. Tomin karakter definiran je njegovom snažnom vjerom koja ne posustaje ni u potpuno neljudskim okolnostima. Čitajući ovu knjigu postavlja se pitanje što znači biti slobodan.

Nesebična kršćanska ljubav je odgovor na ropstvo, ali i na svaki drugi problem u knjizi. Stowe pokazuje koliko je teško živjeti u skladu s tom ljubavlju

“I onda nije bilo nikoga”, 1939., Agatha Christie

Agatha Christie jedna je od najprodavanijih spisateljica misterija svih vremena, poznata po svojim genijalnim zapletima. Ovo je jedno od njezinih najpoznatijih djela koje postavlja pitanja o pravdi.

Radnja romana odvija se na udaljenom otoku gdje je deset gostiju namamljeno i jedan po jedan bivaju ubijeni.

Ovaj nas roman upozorava na to da je život pun kaotičnih trenutaka koje možda nikada nećemo razumjeti i ispituje jedno od velikih pitanja života — čovjekovu nehumanost prema drugom čovjeku. Christie nam daje skupinu ljudi za koje brzo saznamo da su i sami ubojice, te istražuje različite rezultate namjere njihovih djela i grižnje savjesti.

Bog donosi i pravdu i milosrđe gledajući ono što je u našim srcima. Ubojicu u ovoj knjizi zanima samo pravda, suđenje za ono što se smatra ubojstvom. Najmanje dvojici gostiju sudi se za smrt koja nije bila niti namjerna niti s predumišljajem. Što moramo uzeti u obzir kada osuđujemo druge? Postoji li opravdanje u postavljanju svoje prosudbe iznad zakona? Kako uravnotežiti pravdu i milosrđe?

“Ptica rugalica”, 1980., Walter Tevis

“Ptica rugalica” govori o distopijskoj budućnosti u kojoj bi čitanje moglo spasiti svijet.  U 25. stoljeću ljudi nemaju odgovornosti, roboti rade sav posao. Priču priča Spofforth, koji je jedan od posljednjih velikih mislećih robota; Paul, koji je sam sebe naučio izgubljenoj umjetnosti čitanja; i Mary Lou, koja je pobjegla iz sustava. Njihove pustolovine daju fascinantan i nijansiran pogled na to što znači biti čovjek.

Ova je knjiga napisana 1980., ali se danas iznenađujuće dobro drži jer prikazuje ljude koji su apatični, izolirani i očajni zbog smanjenih osobnih interakcija, nedostatka stalnih veza i ikakvih odgovornosti.

Što znači biti sretan? Kako učimo misliti? Što znači biti obitelj? Ova velika filozofska pitanja uvijek su povezana s idejom da je čitanje važno jer vas uči razmišljati.  Kroz priču je protkana podcijenjena kršćanska simbolika i Pavlov osjećaj da postoji nešto veće od svih nas što nas može osobno dotaknuti. Naravno, ovo je Bog.

Na mnogo načina, Paulova priča je usporedna s onom o Josipu u Knjizi Postanka. Josip kaže svojoj braći da ono što su oni mislili za zlo, Bog je mislio za dobro. Paul je otrgnut od svega što njegovom životu daje smisao, ali naposljetku ga njegovo iskustvo usmjerava na doslovno putovanje samospoznaje i znanja, koje će spasiti ne samo njega, već može pomoći i u spašavanju čovječanstva.