Naime, Bukovčanska ulica kao dio Donjeg Čaglića bila je odvojak magistralne ceste između Lipika i Okučana koji vodi prema Šeovici i okupiranom dijelu Pakraca. Hrvatska vojska u oslobađajućim akcijama krajem 1991. godine zauzela križanje Bukovčanske ulice i magistralne ceste te se ondje zaustavila, dok su se tadašnja JNA i pobunjeni Srbi povukli i utvrdili oko kilometar i pol južnije u smjeru Okučana. Time je nastalo područje „ničije zemlje“ koja će biti predmet spora do Bljeska. Naime, iako se spor čini banalan, nadzor nad ovim križanjem bio je važan i jednima i drugima. Hrvatima je omogućavao prelazak rijeke Pakre, koja se nalazi 600 metara sjevernije i koja predstavlja prirodnu prepreku pred Lipikom, dok je Srbima to bio jedini asfaltirani put između okupiranih krajeva na obroncima Psunja i Okučana. 

UNPROFOR prilikom svog smještanja, u srpnju 1992. svoju kontrolnu točku postavlja južnije, praktički ispred srpskih položaja. Nešto sjevernije od njih svoju kontrolnu točku na „ničijoj zemlji“ postavlja i hrvatska policija. I to je funkcioniralo do siječnja 1993. godine kada Kanadski bataljun UNPROFOR-a svoju kontrolnu točku, zbog strateških razloga, premješta praktički na ulaz u Lipik čime je hrvatska policija izgubila nadzor nad važnim križanjem. To je omogućilo ponovno upadanje terorističkih grupica u to područje i tako onemogućilo nastavak obnove kuća Hrvatima s tog područja.

Prve napetosti pojavile su se u srpnju 1994. godine kada su civili u cijeloj Hrvatskoj, uključujući Pakrac i Lipik, prosvjedovali protiv neučinkovitosti UNPROFOR-a na način da su blokirali službene prijelaze između hrvatskog i srpskog dijela Sektora. Blokada je u kolovozu okončana o čemu smo već slušali u Domoljubnim minutama no bio  je to tek uvod u intenziviranje napetosti između hrvatske strane i UNPROFOR-a kraj Lipika. 

Kada je spomenuti prosvjed prognanika završio, oni su mjesto prosvjeda prepustili hrvatskoj policiji koja je uspostavila kontrolni punkt točno na križanju Bukovčanske ulice i magistralne ceste za Okučane i tako ponovno stavila pod kontrolu sporno križanje. Krajem rujna UNPROFOR je blokirao hrvatsku policiju ogradivši ju žicom i protutenkovskim zaprekama, ali je to interventna skupina iz Pakraca uklonila. Nakon što je dva dana kasnije blokada ponovno dignuta oko nje se počinju okupljati civili, njih sedamdesetak, te pomoću traktora ruše prepreke UNPROFOR-a. Došlo je do ruba oružanog sukoba, a tijekom tog kaosa i Srbi su nakratko zapucali s obližnjih položaja. Na današnji dan 1994. jordanskom bataljunu UNPROFOR-a  pomoć pristiže pojačanje u vidu argentinskog bataljuna. Civili ovaj put dolaze s traktorima natovarenim drvima i karnisterima goriva uz prijetnje da će zapaliti transporter UNPROFOR-a. U cijelom tom metežu, dva pripadnika UNPROFOR-a su ozlijeđena nakon čega su se konačno povukli. 

Spor je konačno riješen 28. listopada kada su, jedna pored druge, otvorene kontrolne točke UNPROFOR-a i hrvatske policije desetak metara od križanja Bukovčanske ulice i magistralne ceste prema Okučanima čime je hrvatske policija povratila kontrolu nad tim područjem.