Temeljem zapovijedi Glavnog štaba Srpske vojske Republike Srpske Krajine jedan bataljun 11. slavonsko-baranjskog korpusa Srpske vojske Krajine trebalo je uputiti u ožujku 1993. u Knin kako bi se priključio borbenim djelovanjima na dalmatinskom području.
Takva naredba nije dobro sjela pobunjenicima na okupiranom području istoka Hrvatske o čemu svjedoči i dokument koji je nastao 26. ožujka 1993. godine, a progovara o nezadovoljstvu među stanovništvom, obiteljima vojnika i vojnim osobama, da se iz sastava 40. pješačke brigade 11. korpusa SVK uputi u Knin jedan bataljun. U izvješću stoji:
„… da je u momentu kada se na granicama Slavonije i Baranje koncentrišu ustaške snage i otvoreno prete napadima na ovu teritoriju početkom aprila meseca, nerazumno je po njima slati jedinicu sa ove teritorije u Knin uz puno uvažavanje takve potrebe. Postavlja se pitanje zašto komanda korpusa za ove potrebe nije mobilisala novo ljudstvo, pre svega mlađi i sposobni ljudi a ne da povlači ljudstvo sa položaja. U toku dana u komandu 40. pbr, koja daje ljudstvo za Knin, dolazili su roditelji, v/o, kao i sami v/o da protestvuju ističući da neće dozvoliti odlazak za Knin. Sve ovo još više usložava i ovako složenu situaciju na ovom terenu, pa bi ubuduće o tome trebalo voditi računa i shvatiti da su ovo v/o koji su vezani za kuću i svoj kućni prag. Mislim da bi u rezrešavanju ovih problema trebalo pre svega uključiti rukovodstvo Republike, jer lokalni organi vlasti u potpunosti prihvataju zahteve v/o.“
O odbijanju dijela srpskih vojnika da s vukovarskog područja odu ratovati na kninskom govori još niz izvješća neprijateljske provenijencije. Jedno od njih, izdano početkom travnja ’93. godine ističe još jedan od razloga za odbijanje zapovijedi, a to je dezerterstvo onih za koje smatraju da bi trebali braniti Kninsku Krajinu, ali i duboke političke podjele između pobunjenih slavonskih i kninskih Srba:
„U 11. korpusu borci su decidno istakli da ne žele ići u Knin, traže da se iz Srbije vrate i mobilišu oni koji su iz Kninske Krajine tamo pobegli (iznose cifru od 35.000 ljudi), te da ne priznaju Vladu ni Predsednika Republike Srpske Krajine, a traže i objašnjenje zašto nije niko od starešina odgovarao za upad ustaša na Maslenicu i Zemunik.“
Borna Marinić
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.