Nakon dugotrajnih priprema i dvotjednih mukotrpnih pregovora s predstavnicima Republike Srpske Krajine, Državna komisija za zamjenu zarobljenih Republike Hrvatske napokon je ishodila puštanje 29 zarobljenika iz Knina. Na točku razmjene s hrvatske strane dovedeno je 28 zarobljenih neprijateljskih vojnika, od kojih je pet, unatoč opetovanim upozorenjima od strane predstavnika Međunarodnog Crvenog križa da ih to ne oslobađa od odgovornosti pred hrvatskim zakonima, odbilo napustiti slobodan teritorij Republike Hrvatske. Autobus s oslobođenim zarobljenicima na središnjem gradskom trgu u Otočcu dočekalo je mnoštvo Otočana predvođenih gradonačelnikom Draženom Bobincem te obitelji, prijatelji i znanci.

Mladena Kapića, 21-godišnjaka iz Podstrane, zarobili su zajedno sa Željkom Zdunićem, Damirom Rogićem i Stjepanom Županom 18. ožujka 1993. godine, okupiravši Škabrnju, vojnici „Kapetana Dragana“. Nakon više od dva mjeseca dočekali su razmjenu, a Mladenova majka Ivanka nije mogla prestati plakati od sreće nakon što je ugledala svog sina. Novinarima je kazala:

„Ma molila sam ga, preklinjala, nemoj sine, nemoj ići, a on nije tija ni čut. Samo mi je reka: Idem majko, triba branit!“, piše Braniteljski.hr. Mladenov suborac Željko Zdunić prisjetio se pak za Zadarski list događaja nakon što se predao kada su,, u podrum gdje su se nalazili, neprijateljski vojnici bacili dvije bombe te viknuli “Mi smo vojska kapetana Dragana. Predajete se i nećemo vas pobiti!”:

„Zaista, u tom trenutku nas nitko nije niti udario. Čak su nam dali vode, nakon čega je njihov zapovjednik desetine naredio prebrojavanje svojih vojnika. Tada su shvatili da je im jedan vojnik nedostaje te su ga ubrzo pronašli mrtvog. Mi zarobljenici morali smo ga u nekakvoj deki nositi oko dva kilometara do njihovih kamiona u Biljanima Donjim, gdje su nam ponovno vezali ruke, ali i stavili povez preko očiju da ne bismo vidjeli gdje idemo. Ubrzo smo se našli u njihovom obučnom centru Alfa u Bruškoj. Čim smo stigli, skinuli su nas do gola i dali nam za obući SMB uniformu bivše JNA, da bismo zatim, jedan po jedan, bili odvedeni osobno kapetanu Draganu na ispitivanje. Ispitivao nas je o našim položajima, snagama, a ja se sjećam da sam samo govorio: “Ne znam!” Začudo, tada nas niti kapetan Dragan niti netko od njegovih, nije tukao. U jednom trenutku, on se okrenuo svojima i rekao da ne smiju tući zarobljenike koji idu u zatvor u Knin te da mi više vrijedimo živi jer na drugoj, hrvatskoj strani, ima sigurno jako puno zarobljenih Srba. Ipak, nismo te noći oka sklopili, jer je svako malo netko dolazio kod nas u ćeliju, izvlačili su nas vani, kako bi nas mogli tući. Tijekom ispitivanja u Bruškoj udarao me Zoran Erceg zvani Šugi iz Zemunika Gornjeg. Nešto kasnije u zatvoru u staroj bolnici u Kninu, scenarij se promijenio. Ušli bi nam u ćeliju, zavezali oči, a onda bi nas tukli, po glasu, sve poznati ljudi. Tako sam prepoznao također bivše susjede, Zorana Subotića Jovinog i bivšeg nastavnika tjelesnog odgoja u Zemuniku, Đorđa Đoku Ercega. Ispitivali su nas o ubojstvu Subotićeve žene i brata Mirka, ali sve dok ne bismo od batina ostali bez svijesti. Kad bih došao svijesti, sve te svoje susjede mogao sam prepoznati gledajući ih kroz rešetke zatvora kako se šeću Kninom.“

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.