Kako bi rukovodio operacijom oslobađanja Lipika koja je stekla kodni naziv „Orada“ u zapovjedništvo u selu Donja Obrijež 4. prosinca stigao je pukovnik Josip Tomšić. Već iste večeri okupio je zapovjednike postrojbi na tom području te je zajednički donesena odluka da se idućeg dana krene u oslobađanje Lipika. Odluka je donesena u povoljnom trenutku na tom bojištu kada su hrvatske snage već ostvarile značajnije uspjehe u zapadnoj Slavoniji.

U jutarnjim satima 5. prosinca napad je trebao krenuti iz dva pravca – iz Klise te iz Filipovca. Zbog slabe topničke pripreme hrvatske snage u Filipovcu, dio postrojbe MUP-a, 1. satnija 54. samostalnog bataljuna te domaći branitelji nisu ostvarili značajnija napredovanja. S druge strane hrvatske snage iz pravca Klise – pripadnici MUP-a potpomognuti s tenkovima krenuli su preko velike čistine uz jezero Raminac u pogibeljnu akciju. Njih oko stotinjak, predvođeni Nikolom Cvitanovićem Mikom, napredovali su relativno brzo prema zapadnom dijelu Lipika no neprijatelj je topništvom krenuo tući veliku čistinu na kojoj su se nalazili. Osim toga tučeni su i iz pješačkog naoružanja te protuzrakoplovnih mitraljeza, a vrhunac borbi obilježio je i neprijateljski napad iz zraka kada su s helikoptera ispaljivane maljutke. Općeg kaosa prisjetio se Jasmin Đapo, dragovoljac koji je iz rodne Rijeke došao oslobađati Lipik:

„Kada smo se pojavili na toj čistini, počela je tarapana. Tukli su nas iz sveg oružja, a najviše protuavioncima. Metci su padali negdje odozgo, tukli su nas odnekud s brda. Sjećam se jednog suborca kojega je metak pogodio u natkoljenicu, a izašao skoro na stopalu. Krv mu je curila niz nogu, morali smo mu skinuti hlače i pothlače te mu pružiti prvu pomoć na toj livadi. Jedan od naših prostrijeljen je kroz grkljan. Od deset ljudi u samo nekoliko minuta iz stroja su nam izbačena najmanje četvorica. Imali smo veliki broj ranjenih i oni su se na tenkovima vratili nazad. Pa čak i neki suborci koji nisu stradali, morali su se vratiti zbog zbrinjavanja ranjenih. Tenkovi su za sobom ostavljali tolike kolotečine da ih nisi mogao preskočiti, a kada si zalegao u njih, ostalo je iznad tebe još desetak centimetara. Nije nam trebao rov.“

U tom kaosu život je izgubio Slovenac Bojan Trebušak kojeg su na tenku izvukli s prve crte, nažalost prekasno. Dio tenkova uspio je ući u Lipik no pred mrak zapovjednik tenkovske satnije Darko Banjeglav donosi odluku o povlačenju jer je popuna tenkova municijom bila dostatna tek za eventualno povlačenje, a bližila se neizvjesna noć. Nju je u Lipiku dočekao jedino Nikola Cvitanović Mika sa skupinom od 20-ak suboraca koji su se odlučili utvrditi u jednoj od ulica na rubu grada. Svjesni da je oko njih neprijatelj trčali su s jedne strane na drugu te pucali kako bi zavarali neprijatelja odnosno dali mu privid veće brojnosti s hrvatske strane. Nikola Cvitanović prisjeća se te noći:

„Ušli smo u jednu od kuća u ulici. Naredio sam da se svi ondje okupimo jer smo bili raspršeni po okolnim kućama. I što ćemo sad? Četnici su nam na 25 metara. Formirali smo osam grupa po tri čovjeka koji su se pomicali ulicom lijevo i desno prema neprijatelju. Bacali smo im bombe i pucali čitavu noć. Nema mirovanja. Mi smo ih u toku noći toliko preplašili da su se polako počeli povlačiti.“

Uslijedio je 6. prosinca i oslobođenje čitavog Lipika o čemu ćete saznati više u sutrašnjim Domoljubnim minutama. Do tada, od vas se opraštamo uz dnevnički zapis jednog neprijateljskog vojnika koji se našao u dnevniku zarobljenom nakon operacije „Bljesak“, a opisuje kako je današnji dan izgledao s druge strane:

„5. decembra 1991. počeo je ustaški napad na Lipik. Napad je izvršen iz dva pravca, iz Klise i iz Filipovca. Ustaška artiljerija je tukla po Koritima, Subotskoj i Čagliću. Borci u Lipiku su pružali žestok otpor ustaškoj pješadiji koja je nadirala uz tenkove. Iz pravca Klise je išlo 6 tenkova M-84. Na brdu Mačkovac u Donjem Čagliću pojavio se helikopter JNA, tukao je tenkove navodećim raketama, ali čudno, ni jedna nije pronašla gađani cilj. Naši borci su se morali povlačiti na rezervne položaje koji su se nalazili uz glavnu lipičku ulicu. Da li zbog pogrešne naredbe ili nečeg drugog, jedan deo vojske se povukao na rijeku Pakru, 2 km od položaja.“

Borna Marinić / Foto: HKM

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.