Najsvjetliji lik je bez sumnje nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac. Svojom prisutnošću, svojim radom, svojom hrabrošću i strpljivošću, svojom šutnjom i napokon, svojom smrću, pokazao je da je istinski čovjek Crkve.

Uz golemo mnoštvo naroda papu su na zračnoj luci Pleso dočekali zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić i predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman koji je u pozdravnoj riječi naglasio neraskidivu povijesnu vezu Svete Stolice i hrvatskoga naroda. Papa je u govoru izrazio nadu u obnovu suživota te posebno pozdravio prognanike i izbjeglice te im zaželio što brži povratak u domove.

Kardinal Franjo Kuharić, papa Ivan Pavao II. i predsjednik Franjo Tuđman / Foto: Glas Koncila

Svojim dolaskom papa je potvrdio privrženost Hrvatskoj i Hrvatima koja je najtežim trenucima 1991. godine znatno pridonijela međunarodnom priznanju samostalnosti Republike Hrvatske.

Nakon toga papamobilom se uputio prema Zagrebu, a cijelim su ga putem pozdravljali oduševljeni građani koji su neviđenim uzbuđenjem dočekali prvog poglavara Katoličke crkve u povijesti koji je službeno, u vjerskom i državničkom posjetu, pohodio Hrvatsku.

Navečer je u zagrebačkoj katedrali slavljena Večernja molitva časoslova, a je Papa naglasio: “Najsvjetliji lik je bez sumnje nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac. Svojom prisutnošću, svojim radom, svojom hrabrošću i strpljivošću, svojom šutnjom i napokon, svojom smrću, pokazao je da je istinski čovjek Crkve.”

Zar nije zajedničko bogatstvo i tradicija vjerske snošljivosti, koja se održala kroz gotovo jedno tisućljeće, pa i kroz vrlo tamna razdoblja povijesti? Ne, ne može se vjeri pripisivati fenomen nacionalističkih netrpeljivosti koje haraju ovim krajevima!

Sveti je Otac kardinalu Franji Kuhariću predao srebrni relikvijar s moćima blaženoga Leopolda Mandića, a kardinal je Papi uručio ključeve nove zgrade Apostolske nuncijature u Zagrebu.

Drugoga dana u jutarnjim satima Papa se uputio na zagrebački hipodrom, gdje ga je dočekalo oko milijun vjernika, pedesetak biskupa i 1500 svećenika. Posebno za tu priliku napravljen je oltar smješten na krstionicu kneza Višeslava, simbol 12-stoljetnoga hrvatskog kršćanstva. U svojoj dojmljivoj propovijedi, Ivan Pavao II. kazao je, između ostaloga: “Sadašnje tragične podjele i napetosti ne smiju biti uzrokom zaborava da mnogi elementi ujedinjuju narode koji su danas u ratu. I zato je hitno i nužno skupiti sve ono što ujedinjuje, a to nije malo, i time graditi nove perspektive bratske solidarnosti. Mir na Balkanu, to posebno želim istaknuti u ovom trenutku patnje, nije utopija. Dapače, mir se nameće kao perspektiva povijesnog realizma! Narodi ovih krajeva međusobno su se kroz stoljeća prihvaćali, ostvarivali su mnogovrsne razmjene u području umjetnosti, jezika, pisma, kulturnoga narodnog blaga. Zar nije zajedničko bogatstvo i tradicija vjerske snošljivosti, koja se održala kroz gotovo jedno tisućljeće, pa i kroz vrlo tamna razdoblja povijesti? Ne, ne može se vjeri pripisivati fenomen nacionalističkih netrpeljivosti koje haraju ovim krajevima! To danas poziva na posebno zalaganje da se postigne puno zajedništvo, ne samo za kršćane, nego i za vjernike drugih vjeroispovijesti, posebno za muslimane, koji su znakovito prisutni na Balkanu. Svi su oni pozvani ostvariti civiliziran suživot, u međusobnom poštovanju.”

Nakon središnjeg susreta s vjernicima, papa Ivan Pavao II. u kasnim je popodnevnim satima zrakoplovom otputovao u Rim, a Hrvatsku je posjetio još 1998. i 2003. godine.

“Neka vas prati i moj blagoslov koji od srca podjeljujem vama, ovdje prisutnima, vašim dragima i svim sinovima dragog hrvatskog naroda. Bog blagoslovio Hrvatsku!” na odlasku iz Hrvatske 1994. poručio je papa Ivan Pavao II.

Emisiju Domoljubne minute poslušajte ovdje: