Ne bilo kakvim Jerihonskim bdijenjem, već onim koje su započeli svetom misom koju je predvodio don Damir Stojić, a od ponedjeljka, redom svake večeri, svjedoče im:

član molitvene zajednice ‘Božja pobjeda’ Petar Buljan, voditelj Molitvene zajednice ‘Srce Isusovo’ Alan Hržica, voditelj Misijskog tima Misionara Božanske ljubavi Mijo Barada, nacionalni koordinator za mlade Karizmatske obnove u Duhu Svetomu Matija Ricov, voditelj Muške molitvene zajednice ‘Serviam’ Ivan Prskalo, voditelj Molitvene zajednice ‘Jošua’ i koordinator Zagovorne mreže za Domovinu Niko Rončević te završne večeri, u nedjelju, član molitvene zajednice ‘Arka’ Matej Lovrić.

don Damir Stojić (Foto: screenshot YouTubea)

Jerihonsko bdijenje – podsjetimo – podrazumijeva sedam dana i noći neprestano izložen Presveti Oltarski Sakrament, te svi koji ste ovih dana u župi Sv. Ilije u Metkoviću i mi vas pozivamo.

Nakana bdijenja – čiji je zaštitnik sv. Ivan Pavao II. – je da župna zajednica i metkovske obitelji budu mjesta molitve i zajedništva. Svakog dana u 15.00 moli se krunica Božjem milosrđu, ispovijed je od 18.00 do 19.45, zatim marijanska krunica u 19.15, a u 20.00 svake večeri je euharistija.

Redakcija Hrvatske katoličke mreže je malo istražila – s obzirom na gostovanja – ima li župa Sv. Ilije svoj YouTube kanala i na našu i vašu sreću ugodno smo se iznenadili, mada ne bi trebali jer zbog prilika korona-neprilike gotovo svi župnici su u zadnjih godinu dana otvorili taj vidio društveni kanal kako bi njihovi vjerenici mogli pratiti svete mise i pobožnosti.

Do zaključenja ovog teksta na HKM-u, objavili su svjedočanstva don Damira Stojića i Alana Hržica. Očekujemo da će u idućim danima isto učiniti i sa svima drugima pa preporučamo.

Don Damir je Metkovcima izrazio svoj stav da je to odlična ideja započeti Jerihonsko bdijenje gdje će se sedam dana moliti Boga pred Presvetim.

U tom im je smislu o dva učenika koja su išli prema Emausu posvijestio da su oni sve znali o Isusu, toliko da je tada postojala Vjeronaučna olimpijada oni bi pobijedili. Sve informacije su znali.

„Međutim, problem kod njih je bio što su oni naviještali mrtvog čovjeka. Oni su mislili da je Isus mrtav. Rekli su Učitelju kojeg još nisu bili prepoznali: ‘A mi smo se nadali…’ Oni su izgubili nadu. Nisu dobro svjedočili, govorili su o mrtvom čovjeku, a ja mislim da su ta dva učenika tipična slika današnjeg kršćanina: znaju sve o Isusu, ali idu u krivom smjeru i navještaju mrtvu osobu.

„Kako je tužno kad mi kršćani danas živimo kao da je Bog Isus Krist mrtav”, poručio im je, uz ostalo u 26-minutnom svjedočanstvu don Damir Stojić kojeg u cijelosti možete pogledati ovdje, a niže smo objavili i drugu jednu snimku.

Večer poslije u desetak minuta dužem izlaganju glazbenik i izvođač duhovne glazbe Alan Hržica im je rekao:

„Zahvalan sam dragom Bogu na daru obraćanja, a potičem sve mlade, svugdje, da daju Gospodinu pravu priliku u životu, da mu daju prostora kako bi se svojom providnošću mogao očitovati, evo, svojom pravom prisutnošću u životu da prati život svakoga i da će se baš ono biblijski stostruko vratiti, ali možda ne na onoj točci gdje je vaša želja, nego na drugim nekakvim stvarima.”

Alan je želio da njegov život izgleda sasvim drugačije, a sada je zahvalan da je baš ovakav kakav jest.

Naime, da je bilo onako kako je on zamišljao – čak iz perspektive obraćenika – kako bi on Gospodinu rekao kako bi trebao izgledati njegov život, što bih želio kao čovjek koji živi po Božjim načelima, bilo bi puno-puno lošije od ovoga što je Gospodin sada za njegov život učinio.

„Dajmo mu prostora, dajmo mu da djeluje, na nama je eto moliti i moliti. Na nama je raditi na sebi. Nije kasno za raditi na sebi nikada, mi imamo što za raditi do kraja života, ali naša promjena bit će svjedočka promjena za mnoge u našoj okolini te će se također mijenjati i okolina i nastupiti promjena srca; jednog po jednog po jednog; pa onda nikada ne znamo gdje će taj obraćen čovjek završiti, na kakvim funkcijama, i gdje se sve s tme naša Hrvatska može mijenjati u Božjem duhu, a tu nam je jedini spas.” Na kraju je Hržica i svirao u jednom dijelu Jerihonskog bdijenja koje i dalje traje u Metkoviću.