Odnos Crkve i svijeta općenito, a posebno iznimno komplicirani odnosi Crkve i države kao i Crkve i društva povezuju se u javnom diskursu s pojmovima sekularizacija, sekularnost i sekularna država. U crkveno – teološkom govoru pojam sekularizacija je dobro došao pojam za tumačenje odnosa Crkve i države odnosno društva za razliku od sekularizma koji se shvaća i tumači pod negativnim vidom. 

Međutim, u hrvatskoj crkveno – teološkoj javnosti postoje određene nejasnoće u odnosu na pojmove sekularnost, sekularno društvo te sekularna država! U tom kontekstu je iznimno važno pojasniti, a onda i suočiti se s pitanjima: U kakvom mi društvu u Hrvatskoj živimo? U demokratskom i pluralnom ili u sekularnom društvu? I je li Hrvatska „sekularna i laička“ država? To su pitanja koja nisu „tako jednostavna“ kako se čine na prvi pogled. Naime, odgovori na ta pitanja su važni zbog odnosa Crkve i hrvatskoga društva i države odnosno zbog razumijevanja mjesta i uloge katolika i  Katoličke Crkve u hrvatskom društvu. Od vremena od vremena, ovisno o društveno – političkoj situaciji može se u hrvatskoj javnosti čuti da je utjecaj Katoličke Crkve u Hrvatskoj „neprimjeren“ zbog toga što je Hrvatska sekularna država, a hrvatsko društvo sekularno društvo. Pod neprimjerenim utjecajem Katoličke Crkve  misli se na konfesionalni vjeronauk u školama, koji je u Hrvatskoj uveden školske godine 1991. /92., na ugovore koje je država Hrvatska potpisala sa državom Vatikan 1996. i 1998. godine, te na vjerski program na Hrvatskoj radio televiziji… 

Takvo mišljenje i stajališta u hrvatskoj javnosti zastupaju određeni krugovi građana, javnih djelatnika, političara te članova određenih civilnih udruga koje bismo mogli nazvati „borci za sekularnu Hrvatsku“. Istodobno za njih nije problem što je u hrvatskom školama pravoslavni i islamski konfesionalni vjeronauk i što je Republika Hrvatska potpisala ugovore sa svim relevantnim vjerskim zajednicama u Hrvatskoj koji im jamče jednaka prava kao i Katoličkoj Crkvi. 

„Borci za sekularnost u Hrvatskoj“ se najčešće pozivaju na Ustav Republike Hrvatske tvrdeći kako u Ustavu stoji da je Hrvatska sekularna država. To, međutim, nije točno. Naime, u tekstu Ustava Republike Hrvatske, onom prvom „Božićnom Ustavu“ (21. prosinca 1990.), kao i u svim kasnijim nadopunama nigdje izrijekom ne stoji da je Hrvatska sekularna ili laička država. Od početka u Ustavu Republike Hrvatske u čl. 1. stoji: „Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.“. Osim toga, na više mjesta se, kako u onom prvom „Božićnom ustavu“, tako i u kasnijim promjenama Ustava navodi se da je Hrvatska demokratska država što nadalje znači da u Hrvatskoj živimo u demokratskom i pluralnom društvu. 

Dodatna teškoća u tom kontekstu nastaje kada i crkveni predstavnici u Hrvatskoj, pojedini teolozi i biskupi, bez ikakvih ograničenja ili potrebnih objašnjenja u različitim kontekstima upotrebljavaju pojmove sekularno društvo i sekularna država pri tom misleći nešto sasvim drugo od onih koji se u Hrvatskoj bore za „sekularnu Hrvatsku“. Riječ je o upotrebi istih pojmova u potpuno različitom značenju što stvara veliku zabunu među građanima, a posebno vjernicima. Crkveni predstavnici koji se služe ovim pojmovima morali bi o tome voditi računa. Još važnije je, s jedne strane,  u hrvatskoj teološko – crkvenoj javnosti na odgovarajući način razjasniti ovaj problem i, s druge strane, približiti stajališta Crkve o tim pitanjima. Za Crkvu, pa onda i za Crkvu u Hrvatskoj, najsigurniji put za traženje zdrave suradnje između crkvene i društvene zajednice je socijalni nauk Crkve.  Kada bi se u Hrvatskoj bolje poznavao socijalni nauk Crkve bilo bi manje „nespretnih“ izjava određenih teologa i crkvenih službenika, pa i u odnosu na pitanje živimo li u sekularnom društvu i u sekularnoj državi?

 Mi u Hrvatskoj živimo u slobodnoj i demokratskoj državi i u pluralnom društvu u kojem su katolički vjernici pozvani zajedno sa svim građanima  doprinositi izgradnji države Hrvatske u kojoj će biti mjesta za sve ljude dobre volje. S tog razloga je Sluga Božji, kardinal Franjo Kuharić, davne 1991. godine pozvao na to da u novom hrvatskom društvu socijalni nauk Crkve bude instrument evangelizacije i da daje usmjerenja za rješavanje svih društvenih pitanja (usp. Glas Koncila, 26. V. 1991., 3). 

Mons. prof. dr. sc. Stjepan Baloban, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK i profesor socijalnog nauka Crkve i moralne teologije na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.