Mnogostrukost pogleda na svijet i na sve ono što ljude današnjeg vremena okružuje u nekom trenutku potiče čovjeka, pojedinca na razmišljanje, na stvaranje vlastitih, točno određenih stajališta i zauzimanja stavova o zbilji u kojoj konkretno živi. Prema njima čovjek potom ravna svoj život, oblikuje smjernice za djelovanje i svoj daljnji razvoj. U takvom pluralističkom okruženju i kršćanstvo je potrebno uvijek iznova tražiti svoje mjesto i pronalaziti načine za suživot kako bi čovjeku danas, sada moglo ponuditi pogled na svijet iz svog vlastitog kuta gledanja popraćen odgovarajućom religioznošću, živom vjerom.

Na tjelesan i opipljiv način Isus Krist čovjeku otkriva tko je Bog te kako se On odnosi prema ljudima.

Što to kršćanstvo danas može ponuditi čovjeku odnosno koje su vlastitosti koje kršćanstvo čine posebnim, daju mu legitimitet i određuju ga u odnosu na ostale ponude društva? Je li živjeti i raditi tj. djelovati pošteno, marljivo, istinoljubivo, biti u miru s drugima i osjetljiv za druge imajući za cilj pojedinačno i opće dobro ono što odgovara kršćanskom stilu života? Je li potrebno još nešto drugo ili netko drugi?

Kršćanstvo već više od dvije tisuće godina svoj čvrsti temelj pronalazi u milosnom životu koji je omogućio i udijelio Isus Krist, Sin Božji „oplijenivši samoga sebe“ (usp. Fil 2, 7) da bi svaki čovjek mogao postati „novi stvor“ (Gal 6,15) i time bio spašen. Isus se stavio na put ispunjenja kako bi se ostvarilo ono što je bilo obećano izraelskom narodu. No, po njemu se također ispunjava izuzetno važan, može se reći odlučujući događaj u odnosu Boga i čovjeka.

Biti kršćaninom stoga znači svakodnevno suobličavanje onomu što Isus Krist traži.

Na tjelesan i opipljiv način Isus Krist čovjeku otkriva tko je Bog te kako se On odnosi prema ljudima. S druge strane Isus također govori i tko je čovjek za Boga te kakve odnose treba čovjek graditi, njegovati ih i prema njima živjeti u odnosu na drugog čovjeka. Isus Krist Boga je zvao Ocem. Time je svaki čovjek postao dijete Božje, a ljudi među sobom sestre i braća kako je to lijepo rekao u poslanici Galaćanima sv. Pavao (usp. Gal 3, 26-28). Taj i takav specifičan odnos između čovjeka i Boga po osobi Isusa Krista određuje samu bit kršćanskog identiteta odnosno njegove prepoznatljivosti. Biti kršćaninom stoga znači svakodnevno suobličavanje onomu što Isus Krist traži.

Jasne smjernice koje je Isus dao onima koji ga žele slijediti, prvotno apostolima posljedično svakom tko se naziva kršćaninom, ukazuju na to da taj put nasljedovanja nije tek samo mogućnost izbora nego dužnost, misija.

Usmjerenost i nasljedovanje Isusa Krista određuje kršćaninovu specifičnost na svim područjima djelovanja i na svim razinama međuljudskih odnosa.

Ta ljubav nije samo osjećaj, ganuće koje čovjeka obuzima povremeno. Riječ je o ljubavi koja trajno usmjeruje na drugoga.

Da bi se međuljudski odnosi mogli nazivati kršćanskima moraju proizlaziti iz ljubavi i biti – ljubav. U Novom zavjetu piše „Bog je ljubav“ (1 Iv 4,8). Zapovijed ljubavi je jedina novozavjetna zapovijed koju je kršćanima ostavio Bog po Isusu Kristu. Ta ljubav nije samo osjećaj, ganuće koje čovjeka obuzima povremeno. Riječ je o ljubavi koja trajno usmjeruje na drugoga. Ona traži zauzimanje stava, opredjeljenja za drugoga u svim oblicima ljudskog života koje se iskazuje u sposobnosti podnošenja odricanja pa i žrtve. Kršćanska ljubav čovjeka usmjeruje na trajno činjenje dobra bez obzira na sve prisutne sklonosti i ponašanja čiji zajednički predznak proizlazi iz individualizma.

Bez ljubavi za drugoga kršćanin se zapravo i ne može tako nazivati, a njen konkretan opis nalazi se u Prvoj poslanici Korinćanima, poznatom Hvalospjevu ljubavi (1 Kor 13). Budući da Isus Krist nije neki apstraktni pojam nego se kao živa osoba povijesno objavio u konkretnom čovjeku Isusu iz Nazareta, važno je podsjetiti se da je On na specifičan način prisutan i u najsiromašnijima, i u onima na rubu društva koji se gotovo i ne vide kao i u bližnjemu koji je baš svaki čovjek.

Stoga, kršćanin koji živi autentično svoju vjeru svakodnevno donosi ljubav, pravdu i milosrđe tamo gdje su osobe, bližnji u potrebi. U hrvatskom društvu su to danas oni koji ostaju gladni i žedni te su bez krova pod kojim bi se sklonili, oni koji su izloženi besmislu i očaju te raznim vrstama ovisnosti, oni koji ostaju sami i napušteni osobito stariji i bolesni, ali i izbjeglice, strani radnici i migranti.

„Bog je ljubav“ (1 Iv 4,8)

Kršćanin koji nasljeduje Isusa Krista nije samo promatrač zbivanja u društvu nego protagonist, osoba koja vjeruje da se Bog koristi njegovim rukama i srcem kako bi u svijetu dubokih podjela izgrađivao mostove bratstva u zajedništvu. To bratstvo u zajedništvu mora biti odraz Božje ljubavi. Ono mora prihvaćati različitosti, ali trajno ostaje ukorijenjeno u Istini.

Dubravka Petrović Štefanac

Dubravka Petrović Štefanac diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta 2001. godine. Nakon prve godine poslijediplomskog studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 2002. godine nastavila je studij na Katoličko-teološkom fakultetu Karl-Franzen na Sveučilištu u Grazu (Austrija).

Doktorirala je 2006. godine s temom „Der Einfluss der Katholischen Kirche Kroatiens auf die soziale Situation des Landes nach dem Wendepunkt im Jahr 1990 bis 2005. Hirtenbriefe und Lehramt der Kardinäle Franjo Kuharić und Josip Bozanić; wissenschaftliche Symposien und Kongresse mit sozialer Thematik“ (Utjecaj Katoličke Crkve u Hrvatskoj na društvenu situaciju zemlje nakon promjene 1991. do 2005. Poslanice i učiteljstvo dvojice kardinala, Franje Kuharića i Josipa Bozanića; znanstveni simpoziji i kongresi socijalne tematike). Znanstvena suradnica je od 2013., a docentica od 2019. godine.

Vanjska je suradnica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i do ove ak.god. također na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Zbog izvrsnosti i angažiranosti dobitnica je stipendije Biskup Johann Weber (2005.-2006.). Suosnivačica je Ekumenskog foruma europskih kršćanki u Hrvatskoj (2001.). Od 2007. članica je Komisije HBK „Iustitia et pax“, a od 2019. tajnica Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve.