Emisiju na valovima HKR-a „Blago socijalnog nauka Crkve“ srijedom u 16:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Emisiju je pripremila profesorica na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Silvija Migles.
Ljudski život je obilježen davanjem i primanjem. Razmjena među ljudima koja uključuje davanje i primanje bitni je element zdravih međuljudskih odnosa i procesa socijalizacije koji su u temelju
izgradnje društva. Kao što latinska krilatica do ut des govori, dajemo da bismo primili. Problem je što se u suvremenim zapadnim društvima, u kojima prevladavaju obrasci kapitalističkog poimanja odnosa i razmjena među ljudima, očekuje vršenje protuusluge ili se inzistira na protuvrijednosti. To je posebno vidljivo u odnosu na visoku percepciju korupcije kako na razini Europe tako i u hrvatskom društvu, a koja je povezana s problemom davanja protuusluge da bi se jamčila određena usluga. I privatni odnosi su opterećeni takvom percepcijom razmjene koja se više kreće u domeni očekivanja da onaj drugi vrši što se od njega očekuje negoli u domeni zahvalnosti da taj drugi uopće postoji. Pitanje je stoga koje mjesto u međuljudskim razmjenama pripada zahvalnosti. Zahvalnosti na tome da možemo davati i zahvalnosti na svemu što smo primili i primamo. Možda kao niti jedan drugi primjer, pitanje zahvalnosti u odnosima između liječnika i pacijenta ukazuje na svu kompleksnost međuljudskih odnosa i razmjene među ljudima.
I privatni odnosi su opterećeni takvom percepcijom razmjene koja se više kreće u domeni očekivanja da onaj drugi vrši što se od njega očekuje negoli u domeni zahvalnosti da taj drugi uopće postoji.
Za istinski razvoj osobe i međuljudskih odnosa ključna je zahvalnost. Događa se po odnosima velikodušnosti onih koji daruju i zahvalnosti onih koji primaju. Zahvalnost je odgovor na velikodušnost i predstavlja kvalitetu koja izgrađuje pošten i istinit karakter osobe. Iskrenim očitovanjem zahvalnosti odaje se priznanje onima koji svojim velikodušnim djelima potvrđuju da iskreno poštuju i brinu za drugoga. Za razliku od nezahvalnosti i grubosti koje u drugome isključivo vide sredstvo koje treba iskoristiti za vlastitu korist, zahvalnost zauzvrat afirmira, prepoznaje i
uvažava vrijednost svega što drugi čini za nas. Zahvalnost je stoga prava krepost kojom se uspostavlja istinit odnos, pravi odnos međusobnog poštovanja i uzajamnosti, te koji se ne odvija jednosmjernom već dvosmjernom komunikacijom.
Zahvalnost je stoga prava krepost kojom se uspostavlja istinit odnos, pravi odnos međusobnog poštovanja i uzajamnosti, te koji se ne odvija jednosmjernom već dvosmjernom komunikacijom.
Nije moguće propisati što sve spada na kreposnu zahvalnost. Ponekad će biti dovoljno reći hvala, nerijetko će to biti srdačan stisak ruke ili zagrljaj, a nekad će to značiti dati nešto od sebe. Kako
zahvaliti roditeljima? Složit ćemo se da riječ hvale i stisak ruke nisu dovoljni izraz zahvalnosti za velikodušnu roditeljsku ljubav, bit će potrebno učiniti više od toga. Upravo krepost zahvalnosti
pomaže pronaći pravi način i pravu mjeru uzvraćanja. Kao takva ona je više od osjećaja zahvalnosti ili osobnog uvjerenja, ona je stav duše koja traži prikladan način očitovanja jer teško je, primjerice, reći što je prikladan način očitovanja zahvalnosti svemu što su roditelji učinili ili čine za nas.
Svi poznajemo one životne trenutke kada smo svojim dobročiniteljima rekli dužan sam vam/dužan sam ti. No, iako ćemo govoriti o dugu zahvalnosti, nitko neće biti kažnjen zbog toga što je propustio iskazati zahvalnost. Zbog toga je zahvalnost među drugim socijalnim krepostima posebna po tome što potvrđuje da se socijalni i društveni život ne mogu svesti isključivo na ispravno i pogrešno, dužnost i kaznu, već da živjeti smisleni život znači daleko više od toga, znači živjeti krepost. Sami ćemo često reći to je dar, budi zahvalan! Uostalom, tko ne cijeni zahvalnost i kome je draga nezahvalnost? Ovdje nismo ništa rekli o onima koji pomažu da bi drugoga kontrolirali ili onima koji su pod patološkim pritiskom da trajno moraju zahvaljivati. U svakom slučaju, krepost nas uči u čovjeku vidjeti osobu, poštivati njegovu slobodu, imati povjerenje u njega, dopustiti mu vlastito osmišljavanje života.
Vršiti euharistiju znači vršiti zahvaljivanje koje se ne može zamisliti kao nešto individualno, ona je pravo eklezijalno i socijalno ostvarenje. S euharistijom su zato povezana i sva djela kršćaninova života.
U životu kršćanina središnje mjesto pripada zahvalnosti. Euharistija, središnji sakrament Crkve prema riječi označava zahvaljivanje. Vršiti euharistiju znači vršiti zahvaljivanje koje se ne može zamisliti kao nešto individualno, ona je pravo eklezijalno i socijalno ostvarenje. S euharistijom su zato povezana i sva djela kršćaninova života. Po uzoru na euharistiju čitav kršćanski život bi se trebao očitovati stavom i djelima zahvalnosti. Neka ove izrečene misli budu izraz zahvalnosti za svaku iskazanu velikodušnost, zahvala svima koji su pružili bezbroj mogućnosti za zahvalnost, naročito liječnicima i čitavom zdravstvenom osoblju čiji poziv napose traži biti u službi osobe i biti izvorom mnogih naših zahvalnosti. Zadnja misao neka bude usmjerena Darivatelju nad svim darivateljima, i neka ne prođe dan a da iz našeg otvorenog srca ne iziđe zahvalna misao ili riječ koja može dati smisao svemu što radimo: Bogu budi hvala!
Silvija Migles
Izv. prof. dr. sc. Silvija Migles profesorica je na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (KBF). Diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju KBF-a Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine, a 2011. godine obranila je na istom KBF-u doktorsku disertaciju s naslovom “Teološka misao Marijana Valkovića u razvoju crkvenog i društvenog života u Hrvatskoj”.
Od akad. god. 2008./2009. kontinuirano sudjeluje u izvođenju nastave na svim studijskim smjerovima KBF-a pri Katedri socijalnog nauka Crkve i Katedri moralne teologije. Sudjelovala je u znanstveno-istraživačkim projektima prof. dr. sc. Stjepana Balobana: „Teološko fundiranje solidarnosti u hrvatskom društvu“ (0203007) i „Supsidijarnost u hrvatskom društvu“ (203-1941533-0732). Suradnica je na znanstveno-istraživačkom projektu „Europsko istraživanje vrednota“ (EVS-2017.).
Članica je ekspertne skupine na projektu „Socijalni nauk Crkve u Srednjoj i Istočnoj Europi“ od 2018. godine (Papinsko sveučilište Angelicum, Rim). Uz svoj znanstveno-teološki rad posebnu pozornost posvećuje promociji socijalnog nauka Crkve raznim aktivnostima u medijskom i javnom životu.