Socijalni nauka Crkve po svojoj je naravi autonoman i zbog toga ga nije moguće pretvarati u djelo bez poznavanja i osobnog prihvaćanja njegovih sadržaja. U tom smislu, i bavljenje sportom u skladu sa zahtjevima tog istog nauka neizostavno zahtjeva odgovore na pitanja tko, kojim sadržajem i na koji način treba odgajati za življenje solidarnosti u sportu.

U traganju za tim odgovorima posebno se vrijednim pokazuje crkveni dokument „Dati najbolje od sebe“, koji progovara o kršćanskom shvaćanju sporta. Osim trenera i sportskih klubova, dokument ističe da neizostavnu ulogu u odgoju za solidarnost u sportu imaju roditelji i svećenici te da su obitelji i župe posebno pogodna mjesta za taj isti odgoj.

Kao uostalom i na drugim područjima, roditelji su prvi odgojitelji i u sportu te svoje odgojne zadaće najučinkovitije ostvaruju vlastitim životnim primjerima. Roditelji su ponajprije pozvani pokazivati djeci da ih vole zbog njih samih, a ne zbog njihovih tjelesnih
sposobnosti ili sportskih uspjeha.

Ako dijete vidi da otac i majka cijene poštenje i marljivost više od pobjede, tada će i ono samo usvojiti te vrednote.

Kada roditelji pokazuju poštovanje prema vlastitim poslovnim konkurentima ili sportskim protivnicima te kada u svakodnevnom životu poštuju pravila rada i igre tada svoju djecu na vrlo razumljiv način poučavaju što znači pravi sportski duh.

Neposredno sudjelovanje roditelja u sportskom životu djece nije izričaj samo njihove zainteresiranosti ili ponosa, već je i važno odgojno djelo oblikovanja moralnog okvira unutar kojega dijete uči o poštenju, suradnji, disciplini i solidarnosti.

Molitva prije utakmice / Facebook

Nesebičan roditeljski trud oko dovoženja i odvoženja na treninge i natjecanja, kupnja skupe sportske opreme ili plaćanje treninga i putovanja na natjecanja te pružanje podrške i utjehe u trenutcima umora i poraza jesu nezamjenjiva svjedočanstva ljubavi i požrtvovnosti te snažna djela oslobađanja sporta od individualizma i uspjeha pod svaku cijenu te njegovo pretvaranje u prostor odgoja za zajedništvo, ljubav i solidarnost.

Obiteljsko ozračje koje odiše međusobnim uvažavanjem, pomaganjem i praštanjem unatoč generacijskim i spolnim razlikama, međusobnim dječjim borbama za roditeljsku naklonost ili ljutnjama i svađama jest snažno odgojno sredstvo za življenje solidarnosti u sportu.

Naglašavajući velik evangelizacijski značaj sporta, dokument „Dati najbolje od sebe“ ističe da se Crkva želi nalaziti u sportu, a ne samo govoriti o njemu. Ostvarenje te želje neposredno je povezano s aktivnim doprinosom svećenika, napose župnika.

U tom smislu, dokument ističe potrebu da kandidati za svećenstvo prođu prikladnu pastoralnu formaciju pod vidom poznavanja naravi i dinamike različitih sportova i sportskih vještina, da razviju sklonost prema sportu te da se redovito bave sportskim aktivnostima.

Od župnika se očekuje da u svom pastoralnom radu prepoznaju sport kao prostor susreta, dijaloga i svjedočenja vjere te da budu prisutni u životu sportaša, osobito mladih, kroz pratnju, razgovor i sakramentalnu blizinu. Koliko pojedina biblijska čitanja dopuštaju, svećenici su pozvani da u homilijama, koristeći se socijalnim naukom Crkve, povezuju sport s vjerom.

Iskustvo zajedništva, suradnje i solidarnosti, a ne samo natjecanja, pobjede i slave

Skrbeći za sport u cjelini, a napose za sportaše, svećenici se pokazuju kao bliski pastoralni pratitelji koji pomažu da se sport doživi kao put prema Bogu i kao iskustvo zajedništva, suradnje i solidarnosti, a ne samo natjecanja, pobjede i slave.

Obraćajući se članovima sportskih klubova, papa Franjo je istaknuo da je prekrasno kada župa ima sportski klub te da joj nešto nedostaje ako ga nema. Osim što moraju djelovati u skladu s dinamikom vjerskoga života župe, takvi klubovi moraju primarno imati katehetske svrhe.

One župe koje su osnovale sportske klubove stvorile su sebi izvrsne prostore za razvoj i konkretno življenje crkvenog zajedništva kroz različite dekanatske, biskupijske i nadbiskupijske sportske susrete. Također, župe su pozvane organizirati različite prigodne susrete o etičkim pitanjima sporta poput dopinga, nasilja, korupcije, klađenja, idolatrije uspjeha i sličnog.

Dakako, važno je istaknuti da se ukupnost života župa ni u kom slučaju ne smije svesti na sport.

On je tek pogodan prostor unutar kojega se na izvrtan način mogu izgrađivati, prenositi i vježbati kršćanske socijalne kreposti, a napose solidarnost. U tom smislu, župne zajednice trebaju izgrađivati same sebe kao okruženja susreta i formacije, u kojima se sport koristi kao sredstvo socijalne integracije, služenja i evangelizacije.

Na koncu možemo zaključiti da će sport biti škola kršćanskih kreposti i važno mjesto evangelizacije tek u onoj mjeri u kojoj djeca i mladi budu u kršćanskim obiteljima i katoličkim župama odgajana od strane roditelja i svećenika za solidarnost.

Igor Jakobfi

Dr. Igor Jakobfi, djelatnik na Katedri moralne teologije i socijalnog nauka Crkve na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.