Nalazimo se u posebnom razdoblju za kršćane. Sredina je mjeseca rujna u kojem se obilježava i slavi Vrijeme stvorenog, koje je započelo 1. rujna proslavom Svjetskog dana molitve za skrb o svemu stvorenom, a završit će 4. listopada ove godine, na blagdan sv. Franje Asiškoga. Vrijeme stvorenog je razdoblje za razmišljenje, za molitvu i djelovanje na dobrobit i zaštitu okoliša, našega zajedničkog doma. Posebnost ovoga vremena leži u njegovoj ekumenskoj dimenziji, jer se na slavlje vjere kao izraza i očitovanja skrbi za naš dom, koji je Božji dar čovjeku, zajednički pozivaju i uključuju vjernici katoličke, pravoslavne, protestantske i anglikanske vjeroispovijesti. Strahovito velike ekološke štete uzrokovane s jedne strane dugotrajnom sušom a s druge strane, čega smo svjedoci osobito ovih nekoliko minulih dana, nezapamćenom količinom oborina (kiše) i snažnim bujičnim poplavama, usko su povezane s evidentnim klimatskim promjenama. Ratna zbivanja u našem susjedstvu, u Ukrajini čije ćemo razmjere tek po završetku sukoba moći procijeniti, požari i razne vrste onečišćenja nedvosmisleno zatijevaju najozbiljniju i najhitniju promjenu ponašanja i navika svakoga od nas pojedinačno. 

Papa Franjo je i ove godine, doduše po prvi puta nešto ranije nego prijašnjih godina, već u srpnju, objavio poruku za Svjetski dan molitve za skrb o svemu stvorenomu. On time nastavlja niz poruka povodom toga dana, koji svoj početak ima u 2015. godini. Tema ovogodišnje papine poruke nosi naslov „Osluhni glas stvorenog svijeta“. Pozornost Papa stavlja na osjetilo sluha, ukazujući na veliki značaj slušanja i osluškivanja drugoga, u ovome slučaju stvorenoga svijeta. Ako ga se pažljivo sluša uočit će se, napominje papa Franjo, da taj stvoreni svijet, naš jedini zajednički dom, u svom glasu skriva neke disonantne tonove. Naime, s jedne strane, može se čuti skladna i nježna pjesma koja daje hvalu Gospodinu i Stvoritelju, ta tako krasna milozvučna pjesma o svjesnosti povezanosti svih živih bića na svijetu. S druge strane, razabire se tužaljka o lošem postupanju čovjeka prema zajedničkom domu. Riječ je o gorkom vapaju odnosno, prema riječima pape Franje, o „zboru ogorčenih vapaja“. Među one s kojima se osobito loše postupa Papa ubraja: našu planetu Zemlju, koju čovjek sustavno zlostavlja i uništava; razna stvorenja kojima prijeti izumiranje; najsiromašnije među nama koji su najpogođeniji posljedicama klimatskih promjena; braću i sestre autohtonih naroda koji su postali žrtve „predatora“ koji su ih zauzeli i opustošili zbog ekonomskih motiva te one najmanje, djecu i mlade koji mole odrasle da se istrgnu iz zarobljenosti vlastitih egoizama i učine sve što je moguće kako bi se spriječilo ili bar ograničio kolaps ekosustava našeg planeta. 

Slušati i čuti drugoga u današnjem vremenu vike, buke i užurbanosti nije nimalo jednostavan i lak zadatak. No, Papa nas poziva i potiče da ne posustajemo. Osobito stavlja pred nas dva izuzetno važna skupa koji će se dogoditi krajem ove godine. Prvi je sastanak o klimi (COP 27) koji će se održati u Egiptu u studenome i kojemu je cilj globalno smanjenje stakleničkih plinova kako je predviđeno Pariškim sporazumom. Drugi sastanak je o biloškoj raznolikosti (COP 15), koji će se u prosincu održati u Kanadi. Cilj toga sastanka je usvajanje sporazuma kako bi se zaustavilo uništavanje ekosustava i izumiranje vrsta. Za uspješnost navedenih sastanaka ključno je da se sudionici ponajprije međusobno slušaju i jedan drugoga čuju. Presudan je to trenutak za odlučno zajedničko djelovanje u suočavanju s krizom klime i krizom smanjenjena bioraznolikosti.

Papinu poruku a osobito njegov apel za molitvom i ozbiljnom promjenom ponašanja i navika svakoga od nas podržalo je Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE) u poruci od 20. kolovoza o.g. Naglasivši da ljudska ruka koja je pokrenula uništavanje na isti način odlučno u zajedništvu s drugima to uništavanje može i zaustaviti, navedeno Vijeće CCEE-a je potaknulo kršćane da budu prvi koji će krenuti upravo u spomenutom smjeru.

Dubravka Petrović Štefanac

Dubravka Petrović Štefanac diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta 2001. godine. Nakon prve godine poslijediplomskog studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 2002. godine nastavila je studij na Katoličko-teološkom fakultetu Karl-Franzen na Sveučilištu u Grazu (Austrija). Doktorirala je 2006. godine s temom „Der Einfluss der Katholischen Kirche Kroatiens auf die soziale Situation des Landes nach dem Wendepunkt im Jahr 1990 bis 2005. Hirtenbriefe und Lehramt der Kardinäle Franjo Kuharić und Josip Bozanić; wissenschaftliche Symposien und Kongresse mit sozialer Thematik“ (Utjecaj Katoličke Crkve u Hrvatskoj na društvenu situaciju zemlje nakon promjene 1991. do 2005. Poslanice i učiteljstvo dvojice kardinala, Franje Kuharića i Josipa Bozanića; znanstveni simpoziji i kongresi socijalne tematike). Znanstvena suradnica je od 2013., a docentica od 2019. godine. Vanjska je suradnica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i do ove ak.god. također na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Zbog izvrsnosti i angažiranosti dobitnica je stipendije Biskup Johann Weber (2005.-2006.). Suosnivačica je Ekumenskog foruma europskih kršćanki u Hrvatskoj (2001.). Od 2007. članica je Komisije HBK „Iustitia et pax“, a od 2019. tajnica Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve.