Ovaj mjesec emisiju ćemo posvetiti p. Boni Zvonimiru Šagiju, jednom od najistaknutijih hrvatskih teologa poslijekoncilskoga razdoblja, u povodu njegove 3. obljetnice smrti, kao spomen na sav njegov rad i zalaganje oko socijalnog nauka Crkve. P. Bono  od najranijih je dana svoje teološke formacije redovito istraživao i pisao u području teološke i kršćanske literature u brojnim publicističkim radovima, u velikom opsegu objavljenima u izdanjima i periodičkim publikacijama Kršćanske sadašnjosti. Posebno ovdje želimo istaknuti njegov kolumnistički rad u Kršćanskoj obiteljskoj reviji Kana, u kojoj se posebice ističe rubrika „Pitanje sadašnjega trenutka“. Ova rubrika, održavši se sve do danas u neprekinutom nizu, ostaje jedan od Kaninih stupova, sadržajno i strukturalno, kao jedna od najpopularnijih, a u kojoj autori promišljanjem konkretnosti trenutka nastoje čitati znakove vremena i utjecati na crkvenu i obiteljsku zrelost kršćana. Kao autorsku kolumnu pisali su je renomirani teolozi, a p. Bono Zvonimir Šagi ovu je kolumnu redovito pisao od siječnja 1984. sve do sredine 2004., a sklopu drugih rubrika u Kani je pisao skroz do svoje smrti.

U kolumnama Šagi kontinuirano upozorava kako je Crkvi potrebna široka i složena analiza društvene stvarnosti i konkretnih trenutaka kako bi se mogla ispravno postaviti u određenim kontekstima. Smatra da je imperativ konkretnosti crkvenog djelovanja sažet upravo u socijalnom nauku Crkve u kojemu vidi načela nužna za duhovno-moralnu obnovu društva.

Šagijev način shvaćanja sveukupne stvarnosti i uloge Crkve unutar nje koju nam predočuje kroz svoju višedesetljetnu publicistiku u Kani, prije svega izrasta iz koncilskoga duha i pristupa Crkvi i svijetu. Nadasve Crkva mora biti otvorena prema svakom društvu na dijaloški i suradnički način u cilju ostvarivanja općega dobra u čijem je središtu čovjek. Kolumnu Šagi počinje pisati u vrijeme kada je Hrvatska bila pod komunističkom vlašću te u njoj možemo čitati razmišljanja o socijalističkom društvenom kontekstu i izazovima Crkve i kršćana u onodobnom mentalitetu u kojemu, kako kaže Šagi, zbog radikalno odbojnoga stava prema religiji Crkva i vjernik nisu mogli biti prisutni u društvenim i političkim institucijama i javnosti, nego je kršćansko uvjerenje moglo biti samo u čisto privatnoj sferi. Njegovo viđenje uloge Crkve i vjernika iskazuje se u njihovoj dijaloškoj i suradničkoj otvorenosti prema svijetu, u svjetlu vjere i koncilskoga duha. Tako će pisati čak i o pojavi tzv. socijalističkoga tipa vjernika koji je našao načina da istinske humane vrijednosti socijalističkoga društva poveže sa svojom vjerskom sviješću. Ovdje je ključno istaknuti njegovo uvjerenje da bi humanizam trebao biti osnovica društvenih odnosa gdje se ateisti i vjernici mogu zajednički zauzimati za opće dobro čovjeka te da se vjersko znanje prizna kao društveno korisno. Svjestan da se to društvo u javnosti nastoji prikazati kao ateističko, shvaća da su i sami vjernici prihvatili da je vjera stvar intime, što može dovesti do opasnosti od subjektivizacije ili privatizacije vjere. Na ovome mjestu smatram bitnim naglasiti Šagijevo poimanje društva i države kao dviju neistovjetnih stvarnosti. U njegovim tekstovima jasno dolazi do izražaja da država treba biti u službi društva, a ne obratno. Javnost je društvena, a ne državna. Tako odvojenost Crkve od države za Šagija ne znači istodobno da vjera nema društvenu ulogu, štoviše Crkva je dužna biti posvećujuća i moralna snaga u pojedinom društvu. Tomu zalaganju svjedoči u kolumnama tijekom svih društvenih razdoblja.

U kontekstu nacionalizma i domoljublja Šagi ističe kršćanski univerzalizam. Ne umanjujući značenje svijesti o pripadnosti određenoj naciji za kršćanina, Crkva ipak mora biti svjesna svoje univerzalne stvarnosti i poslanja. Ta univerzalnost odnosi se na ljubav prema svakom čovjeku na temelju njegove transcendentalne vrijednosti, a ono pak relativizira sve vremenite kategorije. Kao takva Crkva mora nastupati u društvu i svijetu. 

Maja Petranović, zamjenica je glavnog urednika Kršćanske sadašnjosti i glavna urednica Kršćanske obiteljske revije Kana. Diplomirala je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.