U Tjednu Laudato si’ koji traje od 24. do 31. svibnja, obilježit ćemo 10 godina od objave enciklike pape Franje Laudato si’. Ta socijalna enciklika objavljena je na svetkovinu Duhova, 24. svibnja 2015. Stoga se katolici diljem svijeta u svibnju ujedinjuju u molitvi i djelovanju za očuvanje stvorenog odazivajući se pozivu papa Franje na očuvanje zajedničkog doma.

U enciklici Laudato si’ papa Franjo je, među ostalim, upozorio i na to da razne vrste onečišćenja izlažu mnoge ljude, a posebice one najsiromašnije, opasnostima za zdravlje, poput onečišćenje zraka koje uzrokuje preranu smrt milijuna ljudi.

Godišnje se proizvodi na milijune tona otpada, od onog u kućanstvima do industrijskog i radioaktivnog te se naš dom, Zemlja, kako je napisao papa Franjo, sve više pretvara u golemo odlagalište smeća, što je duboko povezano s kulturom odbacivanja (LS 21-22).

Nasuprot učinkovitosti prirodnih ekosustava, naš industrijski sustav još nije razvio sposobnost primjene kružnog modela proizvodnje kojim bi se mogli sačuvati resursi te ograničila potrošnja neobnovljivih resursa i maksimaliziralo njihovo učinkovito korištenje, ponovna uporaba i recikliranje. Suočavanje s tim raširenim problemom jedan je od načina suprotstavljanja kulturi odbacivanja.

Primjerice, svaki stanovnik Hrvatske godišnje proizvede 474 kg otpada, od čega se više od polovice ne odvaja prema vrstama, a stopa recikliranja iznosi 36 %.

Najviše se odvojeno prikuplja otpadni metal, papir i karton te staklo a kako je Hrvatska turistička zemlja, tako i otpad iz turizma na nacionalnoj razini sudjeluje s udjelom od oko 10 %.

Nažalost, svaki stanovnik Hrvatske godišnje baci oko 71 kg hrane, a čak dvije trećine te odbačene hrane bacaju kućanstva.

Kako pokazuju neka istraživanje, hrana se najviše baca zbog neplanske kupovine, pripreme prevelike količine hrane, isteka roka trajnosti te neznanja jer se ne razlikuje oznaka „upotrijebiti do“ od oznake „najbolje upotrijebiti do“. Najčešće su prve na radu za bacanje u kantu za smeće namirnice koje imaju kratke rokove trajanja poput svježeg mesa, ribe, mlijeka, voća, povrća i pekarskih proizvoda.

Hranu koju bacamo, kako je svojedobno upozorio papa Franjo, nepravedno otimamo iz ruku onih koji je nemaju, onih koji po svojem nepovredivom ljudskom dostojanstvu imaju pravo na svagdašnji kruh.

Bacanje hrane isto tako znači da se ne vrednuje niti rad, prijevoz ni troškovi energije koji su potrebni za njezinu proizvodnju. Jer, kako je istaknuo, onaj tko na počinak ide gladan, naš je brat te je imperativ pravednosti i bratske solidarnosti koja proizlazi iz obiteljskih odnosa podijeliti s njime ono što imamo.

Nakon zraka i vode, hrana je treća najosnovnija ljudska potreba.

I dok u nekim dijelovima svijeta vlada preobilje te je pretilost rastući zdravstveni problem, u nekim drugim dijelovima zajedničkog doma, tamo negdje na periferijama daleko od naših očiju i medijske pozornosti, oko 733 milijuna ljudi suočeno je s glađu zbog sve češćih vremenskih nepogoda, oružanih sukoba i nejednakosti, dok si više od 2,8 milijardi ljudi ne može priuštiti nutritivno kvalitetnu prehranu što dovodi do pothranjenosti.

Bacanje hrane isto tako znači da se ne vrednuje niti rad, prijevoz ni troškovi energije koji su potrebni za njezinu proizvodnju.

Racionalna proizvodnja i potrošnja hrane, uz sprječavanje njezinog bacanja, doprinosi i očuvanju našeg zajedničkog doma. Naime, postojeći sustav hrane najveći je uzrok gubitka prirodnih staništa tisuća biljnih i životinjskih vrsta, emitira stakleničke plinove i troši 70 % raspoložive vode. Međutim, postoje poljoprivredne prakse kojima je moguće proizvesti dovoljno hrane i ujedno očuvati prirodu, a njezinom pravednijom raspodjelom doprinijeti iskorjenjivanu gladi.

Stoga svaki vjernik može dati svoj doprinos smanjenju otpada, pa i onog od hrane, i time ne samo smanjiti količine otpada na odlagalištima već smanjiti i nepotrebno rasipanje resursa, poput energije i vode potrebnih za njezinu proizvodnju, a višak podijeliti s onima koji je nemaju.