Migracije i procesi koji su s njima povezani već su neko vrijeme jedna od vodećih tema, kako u hrvatskom okruženju, tako i u širem kontekstu.

Uz pozitivna obilježja koja migracije donose sa sobom – ponajprije se ovdje misli na migrante kao nositelje promjena, različitosti, novih vještina i talenata koji u prvom redu obogaćuju sredinu u koju dolaze – aktualno, moderno vrijeme na migracije gleda vrlo često iz perspektive straha i prijetnji.

Glavni tajnik Međunarodne katoličke komisije za migracije (ICMC) g. Davide Bernocchi u jednom razgovoru prošle godine istaknuo je da se među glavnim zadaćama navedene Komisije ističe djelovanje koje ide u smjeru borbe protiv lažnih poruka o migraciji kao prijetnji za vlastitu dobrobit, a to se čini na način prikupljanja i objavljivanja objektivnih podataka (usp. L’Osservatore Romano, 29. 9. 2024).

U istraživanju i prikupljanju objektivnih i relevantnih podataka o migracijama uključeni su različiti državni i civilni čimbenici u društvu. Jedna od državnih, javnih institucija u Republici Hrvatskoj koja se na osobit način bavi pitanjem migracija i popratnim migracijskim procesima jest Institut za istraživanje migracija.

Institut za istraživanje migracija – donedavno Institut za migracije i narodnosti – prošle, 2024. godine obilježio je 40. obljetnicu svog postojanja i djelovanja.

Spomenuti Institut  jedina je znanstveno – istraživačka ustanova u Hrvatskoj i šire, koja pod interdisciplinarnim vidom sustavno i kontinuirano prati različite oblike migracija i pokretljivosti stanovništva, migracijske i integracijske politike, hrvatsko iseljeništvo, proučava problematiku nacionalnih/etničkih manjina s naglaskom na poticanje komparativnog proučavanja i unaprjeđenja razumijevanja njihove složene stvarnosti.

Pojava novih migracijskih obrazaca u Hrvatskoj usmjerila je istraživanja Instituta i na transnacionalnu perspektivu migracija, drugačiji položaj hrvatskih državljana u europskom prostoru uzevši u obzir nove ekonomske, obrazovne, obiteljske i druge migracije, problem starih i novih manjina, nove oblike prekograničnih suradnji, položaj Hrvatske kao emigracijske i imigracijske zemlje te izradu nove hrvatske migracijske politike.

Značajno mjesto u području djelatnosti Instituta zauzimaju i istraživanja hrvatskog identiteta te stanovništva hrvatskih otoka, priobalja i kontinentalnih regija.

U posljednje vrijeme fokus je također stavljen na teme vezane uz  tražitelje međunarodne zaštite i nezakonite migracije, odnos migranata i domicilnog stanovništva, neregularne migracije i strane radnike.

Ove potonje teme obuhvaćene su dvama istraživanjima, jedinima takvima do sada, koja su uključila pitanja o kvaliteti života stranih radnika u Hrvatskoj s naglaskom na istraživanje demografskih karakteristika, planova za budućnost, kvalitetu života, psihičkog i tjelesnog zdravlja. Riječ je o stranim radnicima porijeklom iz južne i jugoistočne Azije i Afrike.

Također se dodatnim istraživanjima ispitao odnos hrvatskog društva prema stranim radnicima pri čemu su rezultati pokazali da se u većini tema migracija i migranata doživljava kao problem, a mnogo manje kao političko pitanje, prilika i humanitarno pitanje.

Rezultati su ukazali da je kod gotovo polovice građana prisutan izražen negativan stav prema stranim radnicima, a on se najviše temelji na kulturnim razlikama i predrasudama.

Uz djelatnosti koje uključuju interdisciplinarna istraživanja, Institut stavlja naglasak na komuniciranje znanosti, predavanja, organizaciju skupova, savjetovanja i drugo.

Tim djelatnostima Institut za istraživanje migracija proširuje znanja o sociopolitičkim uvjetima i posljedicama migracija, o odnosima među etničkim zajednicama, o različitim oblicima identiteta.

Istodobno namjera je Instituta da se stečeno znanje  prenosi drugim znanstvenicima, studentima i akademskoj zajednici, ali i praktičnim djelatnicima, sudionicima u javnim raspravama, medijima.

Kako bi se ovaj dijapazon tema povezanih s migracijama mogao što bolje prikazati, osobito u području javnih politika, kulture u širem smislu te riječi te znanstvenom i obrazovnom području, neizbježno je uključivanje i povezivanje različitih društvenih čimbenika. Put je to kojim bi se zasigurno moglo utjecati na promišljanje o novim inicijativama, politikama i strategijama koje će voditi senzibilizaciji društva u Republici Hrvatskoj ka novim migracijskim izazovima.

Dubravka Petrović Štefanac diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta 2001. godine. Nakon prve godine poslijediplomskog studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 2002. godine nastavila je studij na Katoličko-teološkom fakultetu Karl-Franzen na Sveučilištu u Grazu (Austrija).

Doktorirala je 2006. godine s temom „Der Einfluss der Katholischen Kirche Kroatiens auf die soziale Situation des Landes nach dem Wendepunkt im Jahr 1990 bis 2005. Hirtenbriefe und Lehramt der Kardinäle Franjo Kuharić und Josip Bozanić; wissenschaftliche Symposien und Kongresse mit sozialer Thematik“ (Utjecaj Katoličke Crkve u Hrvatskoj na društvenu situaciju zemlje nakon promjene 1991. do 2005. Poslanice i učiteljstvo dvojice kardinala, Franje Kuharića i Josipa Bozanića; znanstveni simpoziji i kongresi socijalne tematike). Znanstvena suradnica je od 2013., a docentica od 2019. godine.

Vanjska je suradnica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i do ove ak.god. također na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Zbog izvrsnosti i angažiranosti dobitnica je stipendije Biskup Johann Weber (2005.-2006.). Suosnivačica je Ekumenskog foruma europskih kršćanki u Hrvatskoj (2001.). Od 2007. članica je Komisije HBK „Iustitia et pax“, a od 2019. tajnica Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve.