Nada protiv jednostavnog optimizma i negativnog pesimizma

Kao i svaka druga krepost, tako i božanska krepost nade ima svoje suprotne krajnosti.

Katekizam Katoličke Crkve uči da su dva temeljna grijeha protiv nade: očaj i preuzetnost (KKC 2091 i 2092).

U odnosu na naša promišljanja o kreposti nade u svjetlu socijalnog nauka Crkve, ta dva ekstrema su od važnosti za mnoga područja vjerničkog života u Crkvi i u društvu.

U Kompendiju socijalnog nauka Crkve se naglašava da kršćanska nada „utiskuje veliki polet zauzimanju na društvenom području, ulijevajući povjerenje u mogućnost izgradnje boljega svijeta, u svijesti da ne može postojati ‘raj na zemlji’“ (Kompendij 579).

Nada je, naime, ta koja prožima kršćanina u svim njegovim odnosima, ona je ujedno i odlika kršćanskog života u svijetu.

Kršćanska nada – u dobrim i u lošim vremenima, u životu i u smrti, u radosti i u patnji. Nada, naime, računa s realnošću života koji nekad donosi bolje nekad lošije prognoze, a uglavnom ih prate stavovi optimizma ili pesimizma.

Iako se optimizam najčešće povezuje s pozitivnim ishodima, a pesimizam s negativnim ishodima, i jedan i drugi mogu biti korisni odnosno štetni. Šteta se na poseban način očituje u neopravdanom optimizmu i u neopravdanom pesimizmu, koji prema eminentnim politolozima predstavljaju i „dvostruku opasnost demokracije“, koja se s jedne strane očituje u „demokratskoj oholosti“ koja zasljepljuje građane za realnost politike pa se demokratske vlade olako proglašava nestalnima, sporima u reagiranju, nestabilnima i neučinkovitima.

Takve percepcije ubrzavaju krizu nepovjerenja, što s druge strane vodi nestajanju optimizma i uvlačenju pesimizma kao vladajućeg raspoloženja koje potiče rezignaciju, defetizam i kriticizam. Na koji je način moguće uspostaviti ravnotežu?

Upravo je krepost nade ta snaga koja nam dolazi od Boga i usmjerava stabilan i postojan karakter koji će upravljati strastima i djelovati prema ispravnom razumu i tako izbjegavati odgovarajuće poroke i grijehe preuzetnosti i očaja.

Krepost nade tako ne zatvara oči pred opasnostima koje prijete, ali čuva stabilan stav kao odgovor na njih.

Ona daje snagu i odlučnost u ostvarivanju općeg dobra, pruža motivaciju i rađa odlučnošću, uključuje cijelu zajednicu i oživljava povjerenje u moć izgradnje građanskog, odnosno socijalnog prijateljstva. Tako nada pomaže na nov način prepoznavati svoje sugrađane i sumještane, njihovu sposobnost da dadnu svoj doprinos i tako osnaže osobnu nadu.

Kroz komunikaciju, razgovore, predanost zajedničkim projektima, razvijaju se odnosi uzajamnosti i u konačnici osnažuje nada u druge ljude i društvena nada kao takva.

Nada i socijalna krepost strpljivosti

Stabilnost i postojanost koju daje nada ne nastaje preko noći niti nastaje sama od sebe. Koliko današnjem svijetu treba kreposti nade toliko treba i kreposti strpljivosti.

Da nada i strpljivost idu zajedno tumači i papa Franjo: „Svijet treba nadu, kao što silno treba strpljivost, krepost koja ide rame uz rame s nadom.

Strpljivi ljudi su tkalci dobra. Uporno žele mir, i premda su neki u žurbi i htjeli bi sve i odmah, strpljivost ima sposobnost čekanja.

I kad su mnogi oko njih podlegli razočaranju, oni koji su oduhovljeni nadom i strpljivi kadri su prebroditi i najtamnije noći“ (Opća audijencija, 8. V. 2024.).

Nada se razvija s vremenom, a pomažu pojedinačni primjeri, relevantna osobna iskustva i sudjelovanje u društvenim praksama koje pomažu u izgradnji dobrih navika, ispravnih djela i stavova.

Tako i uvjet za izgradnju demokracije nije samo skup institucija, zakona i procedura, već i kultura koja uključuje prakse moralne i socijalno-etičke formacije, a koje opet potiče skup odnosa, vrijednosti i kreposti.

Potrebno je mnogo strpljenja i kreposnih praksi za izgradnju života u društvu, primjerice neuljudni vozači i drugi sudionici prometa, nepromišljena i sebična potrošnja, sukobi na radnome mjestu, zahtjevi koji proizlaze iz obiteljskog života ili odgoja djece.

Strpljivost je vrlina jakih ljudi

Strpljivost je stoga vrlina koja zna prihvaćati i nositi se sa zahtjevima vremena, s „vremenom drugoga“. Ta krepost stavlja u proces kako osobnoga rasta tako i rasta drugoga. Strpljivost stavlja na potrebnu distancu iz koje će čovjek znati mirno zaključivati.

To je vrlina jakih ljudi koji znaju podnositi i koji su kadri obnavljati ljudske odnose.

Njezino je djelovanje tiho, duboko i na duge staze.

To je krepost jakih koja pretpostavlja slobodu, inteligenciju i zrelost, to je krepost koja se ne postiže u izolaciji škrgutanjem zubi ili vrijeđanjem ljudi što su takvi kakvi jesu, strpljivost je krepost koja se živi u sadašnjem trenutku, na aktivan i suodgovoran način u borbi života i za dobrobit svih ljudi.

Završimo riječima pape Franje: „Braćo i sestre, idimo naprijed i tražimo milost da imamo nadu, nadu sa strpljivošću.

Uvijek gledati na onaj konačni susret; uvijek misliti na to da je Gospodin blizu, da nikada, baš nikada smrt neće pobijediti! Idimo naprijed i molimo Gospodina da nam udijeli tu veliku krepost nade, praćenu strpljivošću“ (Opća audijencija, 8. V. 2024.).

Silvija Migles

Izv. prof. dr. sc. Silvija Migles profesorica je na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (KBF). Diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju KBF-a Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine, a 2011. godine obranila je na istom KBF-u doktorsku disertaciju s naslovom “Teološka misao Marijana Valkovića u razvoju crkvenog i društvenog života u Hrvatskoj”.

Od akad. god. 2008./2009. kontinuirano sudjeluje u izvođenju nastave na svim studijskim smjerovima KBF-a, a sudjelovala je u znanstveno-istraživačkim projektima prof. dr. sc. Stjepana Balobana: “Teološko fundiranje solidarnosti u hrvatskom društvu” (0203007) i “Supsidijarnost u hrvatskom društvu” (203-1941533-0732). Od 2016. godine suradnica je na znanstveno-istraživačkom projektu “Europsko istraživanje vrednota” (EVS-2017.), a u prosincu 2022. godine izabrana je za novu voditeljicu EVS projekta za Hrvatsku za naredno razdoblje. Od 2019. godine članica je Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve. Uz svoj znanstveno-teološki rad posebnu pozornost posvećuje promociji socijalnog nauka Crkve raznim aktivnostima u medijskom i javnom životu. U srpnju 2024. godine imenovana je pročelnicom Katedre socijalnog nauka Crkve KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.