Godina 2025. bit će, kako se čini, jedna od značajnijih u svjetskoj povijesti. Novija globalna događanja, uključujući rat u Ukrajini te promjene u politici SAD-a glede globalnih pitanja, dovode svijet u fazu redefiniranja i restrukturiranja svojih položaja, pozicija i politika. Dosadašnje trajno stajalište i uvjerenje Europe da će SAD biti zauvijek lider NATO-a, temeljeno na solidarnosti i povjerenju, posljednjih je mjeseci narušeno, što je stavilo „stari kontinent“ u veoma nezavidnu poziciju. S druge strane, ova godina je izuzetno bitna za sve vjernike katolike jer je jubilarna godina u kojoj su svi pozvani biti hodočasnicima nade.

Što to znači za vjernike i kako to može odgovoriti na moderna globalna previranja?

Protekla događanja na svjetskoj političko-gospodarskoj sceni samo pokazuju istinitost tvrdnje pape Franje iz njegove enciklike Laudato si’: „Sve je povezano. Stoga je potrebna briga za okoliš koja je združena s iskrenom ljubavlju prema ljudskim bićima i stalnim zalaganjem za rješavanje društvenih problema“ (LS, br. 91). Ova tvrdnja pape Franje ne odnosi se samo na sadašnji trenutak, nego ima i kronološke i transcendentalne implikacije.

Kronološke implikacije podrazumijevaju stalno zalaganje u društvenim pitanjima, jer se radi o procesu koji zahtijeva vrijeme – poput hodočašća, procesa hoda i napredovanja prema cilju, o kojem se tijekom puta intenzivno promišlja kako bi se iznova otkrio razlog zbog kojeg se nalazimo upravo na tom putu. Druga implikacija, transcendentalna, najvažnija je za vjernike jer omogućuje razlikovanje specifičnosti kršćanske nade od drugih oblika nade.

Po čemu bi bila specifična kršćanska nada?

Tema nade posljednjih godina sve više dobiva na značenju i u drugim znanstvenim disciplinama. Pa tako i sociologija sve više prepoznaje nadu kao ključnu u procesu izgradnje društva. Sociološki govor o nadi sličan je teološkom i između redaka (iako to ne kaže na direktan način) se može iščitati poziv članovima društva da budu „hodočasnici nade“ te da se aktivno uključe u izgradnju pravednijeg društva. S druge strane, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu jasno daje do znanja da nada ne može biti utemeljena samo u ovozemnim kategorijama te da istinski vremeniti poredak zavisi od duhovnog napretka (usp. GS, br. 5). Upravo duhovni napredak poziva kršćane da izađu iz sebe i stvaraju plodan dijalog. Ono što je bitno jest da se, u skladu s načelom supsidijarnosti, poziva svaki kršćanin da doprinosi na svakodnevnoj razini.

Dakle, obje znanstvene discipline promatraju nadu kao pokretač društvenog djelovanja. Međutim, ono što razlikuje ta dva koncepta nade jest prema kome ili čemu su usmjereni. Kršćanska nada uvijek je usmjerena prema Bogu, društvu i općem dobru, dok je nada u sociologiji, s druge strane, usmjerena prema društvu, pojedincu i zakonu te se posljedično tome u nekim vidovima i razlikuje.

Kršćane treba radovati što se pojam nade i izvan teološkog govora koristi kao pokretač ostvarenja pravednijeg društva i, posljedično, mira.

Unatoč razlikama u teorijskim konceptima i pristupima, ohrabruje činjenica da nada sve više dobiva na značenju te se prepoznaje kao važna, ponovno reinterpretirana i revitalizirana kategorija unutar različitih znanstvenih disciplina. Kršćane treba radovati što se pojam nade i izvan teološkog govora koristi kao pokretač ostvarenja pravednijeg društva i, posljedično, mira.

U kakvom su odnosu nada i mir?

Nada i mir su oduvijek u simbiozi, koegzistenciji, te se međusobno nadopunjuju i hrane. Kršćani moraju razlučiti da ova današnja sumanuta utrka u naoružanju i strašenje drugih (usp. Pacem in Terris, br. 111) nije čin nade, nego izraz utopije i tjeskobe koja sve svoje snage ulaže u ovozemne kategorije. S druge strane, utrka u naoružanju je plod individualizma i samodostatnosti. Takav stav i način djelovanja uvelike otežavaju dijalog, koji je lajtmotiv i temeljni princip u izgradnji općeg dobra i zaštiti dostojanstva ljudske osobe. Populorum Progressio, u broju 5, kaže:

Ako želite biti braća, pustite da oružje padne iz vaših ruku. Ne može se ljubiti napadačkim oružjem u rukama.

Isto tako, razvoj je također novi naziv za mir

Ovih dana postaju vidljive posljedice uljuljane, umorne i zaspale Europe koja se u zadnje vrijeme više uzdala u druge nego u svoje sposobnosti za razvoj. Posljedice takve politike i djelovanja sada u pitanje dovode mir.

Socijalni nauk Crkve jasno kaže da je razvoj novi naziv za mir, ali samo onaj razvoj koji je integralan i koji uključuje i duhovnu dimenziju te promicanje cijeloga i svakog čovjeka. Takav razvoj je direktno povezan s nadom. Kao što smo mogli vidjeti da za kršćane pojmovi nade i mira nisu pasivne, već aktivne kategorije. Papa Pavao VI. u svoje vrijeme piše (Populorum Progressio, br. 76):

„Mir se gradi iz dana u dan, težeći za redom koji je Bog htio, koji podrazumijeva sve potpuniju pravdu među ljudima“.

Tu misao dijeli i papa Franjo: „Socijalni mir zahtijeva naporan rad, umješnost. Bilo bi lakše suzbiti slobode i razlike s malo lukavosti i resursa. Ali takav bi mir bio površan i krhak, a ne plod kulture susreta koja bi ga podržavala. Integriranje različitih stvarnosti mnogo je teži i sporiji proces, no ipak je to jamstvo istinskoga i trajnoga mira (…) Opremimo svoju djecu oružjem dijaloga! Naučimo ih dobrom boju susreta!“ (FT, br. 217).

Stoga, u nadi da će trenutna kriza završiti pozitivnim ishodom, svijet treba naučiti mnogo iz ove globalne situacije i pronaći rješenja koja će omogućiti da, u budućnosti, putem dijaloga i kulturom susreta, budemo strpljivi hodočasnici nade, prevenirajući slične situacije.

mr. sc. Leonnel Radinski

Leonnel Radinski rođen je 22. veljače 1994. godine u Osijeku, a formalno obrazovanje završio je u Đakovu. Diplomirao je 2018. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu na filozofsko-teološkom smjeru, s ocjenom summa cum laude (4,857). Daljnje obrazovanje nastavio je na Papinskom sveučilištu Gregoriani u Rimu, gdje je 2019. godine upisao sociologiju, a 20

22. završio magisterij znanosti s ocjenom summa cum laude (9,8) na Fakultetu društvenih znanosti, smjer sociologija. Uz to, 2020. godine stekao je i diplomu iz područja Leadershipa i Managementa na istom sveučilištu.

Od 2023. godine predaje je kao asistent na Fakultetu društvenih znanosti Papinskog sveučilišta Gregorijana, iz područja sociologije i socijalnog nauka Crkve. Njegovo područje istraživanja obuhvaća sociologiju svakodnevnog života i zdravlja te socijalni nauk Crkve. Član je redakcije online časopisa Comunità di connessioni od 2023. godine, gdje sudjeluje u planiranju aktivnosti i događaja, uređivanju i pisanju članaka. Također, bio je sudionik međunarodnog istraživanja Strategie di New Media Education: una ricerca-azione tra Burundi e Ruanda (2023.), koje se bavilo razvojem strategija za obrazovanje u multikulturalnim kontekstima. Od 1. listopada 2024. godine zaposlen je kao tajnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije.