U Kompendiju socijalnog nauka Crkve Papinskoga vijeća „Iustita et Pax“, čije su hrvatsko izdanje 2005. godine objavili Kršćanska sadašnjost, Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije i Komisija Hrvatske biskupske konferencije „Justitia et Pax“ u analitičkome kazalu ne nalazi se pojam „ekumenizam“ niti je ekumenizmu posvećena neka sustavnija razrada s aspekta socijalnog nauka Crkve. Ipak je moguće zapaziti određene poveznice između socijalnoga nauka Crkve i ekumenizma, dakako, kada je pri tom riječ o socijalnom nauku Katoličke crkve i takozvanim katoličkim principima ekumenizma. 

Premda su socijalni nauk Crkve i ekumenizam, općenito govoreći, dvije vrlo različite stvarnosti na misaonoj i praktičnoj razini, njihov se odnos i međusobno prožimanje čine vrijednima promišljanja s obzirom na noviju povijest kršćanske vjere i života. Pozornost kršćana, osobito katolika, podjednako prema ekumenizmu i socijalnom nauku Crkve danas je nešto što predstavlja minimum autentične kršćanske identifikacije u vjeri i stilu života koji su u suvremenom skladu s poticajima Crkve i crkvenoga učiteljstva. Obje stvarnosti, i ekumenizam i socijalni nauk Crkve, velikim dijelom potječu iz istoga izvora crkvenoga učiteljstva koje je autentični tumač evanđelja Isusa Krista. 

Mnoge odrednice kršćanske vjere i kršćanskoga načina i stila života komplementarno se uklapaju u ono što prepoznajemo kao bit, narav i poslanje kršćana u Crkvi i svijetu. Prema tome kako se koja od mogućih odrednica više očituje u vjeri i životu neke kršćanske zajednice, razlikujemo različite tipove kršćanske duhovnosti i djelovanja u svijetu. Kršćani nipošto ne mogu bez liturgije, sakramenata, religioznosti i pobožnosti. Međutim, njihova otajstva vjere na otajstveni i stvarni način povezuju vremenito i vječno i stoga su oni svjesni i svoje zadaće preobrazbe svijeta prema Božjemu univerzalnom naumu spasenja. 

Bog je stvoritelj i otkupitelj čovječanstva i gospodar svih stvorenih stvarnosti i svih postojećih i zamislivih odnosa među stvorenjima, naročito među ljudima, obdarenima razumom i slobodnom voljom, koji su sposobni primiti Božju nadnaravnu objavu, razumjeti je i prema njoj se odnositi svjedočenjem vjere i života. 

Kršćani su Božjim posinjenjem u osobi Isusa Krista suradnici Božji u tome velikom djelu Božje ljubavi prema svemu što izlazi iz intime njegova božanskog bića, a snagom iste ljubavi u njoj nalazi i svoju konačnu svrhu. 

Oni se ne mogu preobrazbi svijeta posvetiti svim snagama i mogućnostima koje kršćanstvo po sebi uključuje, ako je kod toga otežavajuća okolnost sablazan podjela i nejedinstva među onima koji sve što čine, čine u ime istoga Isusa Krista. 

Jedan od znakova jedinstva cijeloga ljudskoga roda zasigurno će biti i znak jedinstva, vidljivoga jedinstva među samim kršćanima. Crkva je sebe na Drugom vatikanskom koncilu izrekla kao „sakrament odnosno znak i sredstvo najprisnijega sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda“ (LG 1). 

Koliko su socijalni nauk Crkve i ekumenizam u fokusu crkvenoga naučavanja novijega vremena, jasno očituju nastojanja pape Franje da se socijalnim temama, poput socijalnog prijateljstva, sveopćega bratstva ili ekologije u smislu brige za zajednički dom, podjednako posvete svi kršćani u ekumenskom duhu, štoviše, pripadnici svih religija i svi ljudi dobre volje u duhu iskrenoga dijaloga i međusobne suradnje. 

Jasno to iščitavamo iz njegovih enciklika Laudato si’ i Fratelli tutti, a osjećamo taj naglasak crkvenoga učiteljstva i u mnogim drugim izjavama i postupcima sadašnjega Pape. Pri tom je neupitno da se ovi novi naglasci koji se izravno tiču ekumenizma i socijalnog nauka Crkve posve prirodno i skladno uklapaju u općeniti nauk Drugoga vatikanskog koncila i poslijekoncilski razvoj ekumenske i moralne teologije katoličke provenijencije.

Stjepan Brebrić, direktor i glavni urednik Kršćanske sadašnjosti, doktorirao je 2015. godine disertacijom „Kristologija u dogmatskoj teologiji Stjepana Bakšića“. Bio je tajnik Odbora za medije Hrvatske biskupske konferencije, član je Upravnoga vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije i član Teološke komisije Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. Područja znanstvenoga i publicističkog interesa: dogmatska teologija, socijalni nauk Crkve, kršćanska kultura, literatura i nakladništvo.