Emisiju na valovima HKR-a „Blago socijalnog nauka Crkve“ subotom u 16:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Emisiju je pripremio Stjepan Baloban, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve i profesor u miru na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Na zaključenju Jubileja milosrđa papa Franjo je 2017. godine ustanovio „Svjetski dan siromaha“ koji se od tada slavi na 33. nedjelju kroz godinu. Za 9. svjetski dan siromaha, koji se ove 2025. godine slavi 16. studenoga, papa Lav XIV. je uputio poruku pod naslovom „Ti si Gospodine, ufanje moje (Ps 71,5)“.
U sve više podijeljenom, ratnim ali i drugim sukobima izranjenom svijetu papa Lav XIV. pred nas kao kršćane, katolike stavlja kršćansku krepost nade, kao i siromašne koji mogu „postati svjedoci snažne i pouzdane nade upravo zato što je izražavaju u nezavidnim životnim okolnostima – oskudici, krhkosti i marginaliziranosti“ (br. 2). Siromašni, koji nama kao vjernicima postaju „znakovi nade“!
Kako bi Katoličku Crkvu potaknuli da „izađe iz svoje usidrenosti u ovozemaljsku sigurnost“ papa Franjo i papa Lav XIV. čine vanjske znakove koji govore više od riječi.
Jedan od tih znakova je sveta misa i nakon toga zajednički objed u Vatikanu sa siromašnima i osobama u potrebi.
Tako će i ove godine, na 9. svjetski dan siromaha, Vatikan okupiti i organizirati, a papa Lav XIV. ručati s otprilike 1 300 osoba u potrebi.
Mogu li u vremenu i svijetu u kojem caruju „sila i nasilje moćnika ovoga svijeta“ kršćanski znakovi biti ujedno i znakovi nade za sve više podijeljeni svijet, ali i društvo pa tako i naše hrvatsko društvo? To je opravdano pitanje, a odgovor na to pitanje potrebno je ponajprije potražiti u evanđelju, ali i u konkretnom učenju Katoličke Crkve.
Apostolska pobudnica „Dilexi te. Ljubim te“ o ljubavi prema siromašnima (Rim, 04. listopada 2025.), crkveni dokument dvojice papa, Franje i Lava XIV,. nastoji potaknuti kršćane, katolike, ali i sve ljude dobre volje, da u ovim prijelom trenucima uzmu u ruke Sveto pismo i iznova otkriju središnju poruku koja govori o tome da je Bog uvijek na strani najpotrebnijih.
O tome na osobit način govori drugo poglavlje apostolske pobudnice pod naslovom „Bog izabire siromašne“.
U Božjoj Objavi koja nam je, istina pisana ljudskom rukom i stoga potrebna tumačenja, u Svetom pismu prenesena je jasno da je dobri i milosrdni Bog u svojoj neizmjernoj ljubavi bio i jest na strani najpotrebnijih i u različitim oblicima siromašnih ljudi.
Stoga, naglašava crkveni dokument, može se teološki utemeljeno govoriti o preferencijalnoj – povlaštenoj – brizi za siromašne.
Riječ je o izrazu koji je nastao u Crkvi Latinske Amerike na trećem zasjedanju latinskoameričkih biskupa koje je 1979. godine održano u Puebli, u Meksiku. Važno je naglasiti da je na otvaranju toga zasjedanja bio tada novoizabrani rimski biskup, papa Ivan Pavao II., koji je kasnije u socijalnoj enciklici „Socijalna skrb“ iz 1987. godine taj pojam „povlaštena ili preferencijalna opcija za siromašne“ uveo u službeno učenje Katoličke Crkve (usp. br. 42).
U naše vrijeme rimski biskupi, Franjo i Lav XIV., koji jako dobro poznaju prilike u Crkvi Latinske Amerike, iskustvo te „patničke“ Latinskoameričke Crkve prenose na cijelu Katoličku Crkvu.
Ovdje nije moguće govoriti o svim prijeporima koji su u odnosu na pojmove „teologija oslobođenja“ i „preferencijalna opcija za siromašne“ nastali u Katoličkoj Crkvi 70-ih i 80-ih godina prošloga stoljeća. Međutim, danas je važno naglasiti da crkveni dokument „Dilexi te. Ljubim te“ pod vidom crkvenog učiteljstva potvrđuje važnost i značenje pojma „Crkva siromašnih“, koji je bio iznimno aktualan na Drugom vatikanskom koncilu (1962. – 1965.), ali nije ušao u službene dokumente toga do danas važećeg Koncila.
No, vratimo se crkvenom dokumentu o ljubavi prema siromašnima „Dilexi te. Ljubim te“.
Drugo poglavlje „Bog izabire siromašne“ ,odnosno Bog je uvijek na strani najpotrebnijih, na temelju brojnih citata svetopisanskih tekstova kako Staroga tako i Novoga zavjeta pokazuje da je Bog uvijek, baš uvijek, na strani siromašnih i potrebnih. To je na vidljiv način bilo prisutno u ovozemaljskom životu Isusa Krista, Boga koji je postao čovjekom.
Isus je proživio svoj ovozemaljski život u siromašnoj obitelji Marije i Josipa, a njegovi javni nastupi svjedoče o njegovoj brizi za najpotrebnijie različite vrste, kako materijalno siromašne tako i sve one slabe i krhke bilo pod moralno-etičkim vidom bilo pod nekim drugim vidom koji ih udaljava od normalnoga ljudskog života.
Dokument „Dilexi te. Ljubim te“ poziva i nas današnje kršćane na opredijeljenost za najpotrebnije. A to je temeljna zadaća Crkve jer, naglašava pape Lav XIV., ako „Crkva želi biti Crkva Kristova mora biti Crkva blaženstava, Crkva koja otvara prostore prema malenima i putuje sa siromašnima i za siromašne“ (br. 22).