Na izložbi Ars et virtus, Hrvatska – Mađarska, 800 godina zajedničke kulturne baštine brojni su eksponati iz Riznice zagrebačke katedrale, Dijecezanskog muzeja u Zagrebu i Metropolitanske knjižnice Zagrebačke nadbiskupije. Povjesničar umjetnosti i jedan od autora izložbe dr. sc. Dragan Damjanović u Kulturogramu HKR-a je istaknuo da Zagrebačka nadbiskupija nikada nije zaboravila na zajedničko kulturno nasljeđe Hrvatske i Mađarske te da su neke od najvažnijih relikvija Riznice zagrebačke katedrale vezane uz ugarske kraljeve.
Osamsto godina zajedničke povijesti Hrvatske i Mađarske obilježeno je brojnim usponima i padovima, ali u sjećanju naroda ostalo je zabilježeno samo razdoblje 19. stoljeća. Kako smatra dr. sc. Dragan Damjanović dijelom je to produkt i našeg školstva i nacionalnih narativa koji su se u 19. st. duboko ukorijenili u nacionalnu historiografiju i u udžbenike. “Ako netko nešto i zna o zajedničkom životu Hrvata i Mađara, to su onda te Khuenove godine, antimađarske demonstracije kraja 19. i početka 20. stoljeća. Radeći na ovoj izložbi doznali smo da je riječ o najdužoj zajednici dviju država i dvaju naroda u povijesti Europe. Niti jedna druga državna zajednica nije preživjela više od 800 godina. Upravo iz razloga što je izložba usmjerena na kulturnu baštinu, na zajedničko nasljeđe, ona umanjuje kontroverzne epizode, a na prvo mjesto stavlja ono što nas povezuje”, istaknuo je Damjanović.
Neke od najvažnijih relikvija Riznice zagrebačke katedrale vezane su uz ugarske kraljeve
“Jedna od onih institucija koja nikada nije zaboravila na to nasljeđe svakako je Zagrebačka nadbiskupija. Ona na jedan način i svjedoči koliko su hrvatska i mađarska povijest povezane. Zagrebačka katedrala bila je i jest posvećena Blaženoj Djevici Mariji i svetim ugarskim kraljevima Stjepanu i Ladislavu. Kult tih svetih ugarskih kraljeva je bio duboko ukorijenjen u povijesti Zagrebačke nadbiskupije, osobito same katedrale. Neke od najvažnijih relikvija Riznice zagrebačke katedrale vezane su uz ugarske kraljeve. One su i dospjele u Riznicu zahvaljujući ugarskim kraljevima. Zagrebačka nadbiskupija je, dakle, uvijek poštovala taj dio svoje povijesti, ali u široj javnosti on je manje poznat. Na izložbi nije zaboravljeno ni to pogodbeno razdoblje koje je također plodno i u kulturnom pogledu”, naglašava Damjanović.
Za ovu izložbu iz Riznice Zagrebačke katedrale posuđen je humeral bl. Augustina Kažotića koji se zbog svoje vrijednosti često izlaže, te je kulturnoj javnosti već dobro poznat. Poprsje – relikvijar sv. Stjepana i relikvijar sv. Ladislava utemeljitelja Zagrebačke biskupije, koji zbog zadivljujuće umjetničke vrijednosti na svim izložbama gdje su postavljani, pa i na ovoj, plijene pozornost ljubitelja kulture, naglašava vlč. Vlado Mikšić, predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije.
Oproštajno pismo Petra Zrinskog, Moje drago serce, koje se čuva u Riznici Zagrebačke katedrale, na izložbi je dobilo zapaženo mjesto. Iz Metropolitanske knjižnice posuđeno je nekoliko obrednih knjiga koje svjedoče zajedničku nacionalnu, ali i crkvenu povijest. Posebna zanimljivost iz Dijecezanskog muzeja je upravo obnovljena oltarna slika Raspeća Gianfrancesca da Tolmezza iz 1505. godine. Slika se do prvog potresa 1880. godine nalazila na oltaru svetog Križa u staroj katedrali, a kasnije je premještena u sakristiju katedrale iz koje je znatno oštećena premještena u Dijecezanski muzej koji ju je 2015. godine dao restaurirati u Hrvatskom restauratorskom zavodu.
Petra Vugrinec iz Galerije Klovićevi dvori ističe da su kao autori izložbe iznimno zahvalni Zagrebačkoj nadbiskupiji na njihovom povjerenju. Podsjetila je da je Galerija Klovićevi dvori i do sada imala iznimnu suradnju sa Zagrebačkom nadbiskupijom te je na brojnim svojim izložbama imala predmete iz Riznice Zagrebačke katedrale i Metropolitanske knjižnice. “Predmeti posuđeni iz Nadbiskupije su oni koji privlače najveću pažnju na našoj izložbi i bez njih bi bilo gotovo nemoguće organizirati izložbu”, zaključila je Vugrinec.