O jasnoj prisutnosti i pomoći Anđela čuvara u životu svakoga čovjeka u svom Dnevniku piše i sv. Faustina Kowalska, “tajnica” Božjega milosrđa. U njemu ga u više navrata opisuje, piše o njegovoj pomoći, snazi i milostima koje je po njegovu moćnu zagovoru primila te poziva na redovitu molitvu Anđelu čuvaru u svim životnim prilikama. Danas na spomendan svetih Anđelâ čuvarâ njima u čast pročitajte ove riječi sv. Faustine koje prenosimo s portala Božje milosrđe. 

Iz Dnevnika sv. Faustine

Ubrzo mi se pogoršalo zdravstveno stanje. Draga majka poglavarica poslala me, zajedno s druge dvije sestre, na odmor u Skolimów nedaleko Varšave. Tada sam upitala Gospodina Isusa: “Za koga još trebam moliti?” Isus mi je odgovorio da će mi iduće noći dati spoznaju za koga trebam moliti.

Ugledala sam svog Anđela čuvara koji mi je rekao da pođem s njim. U jednom trenutku našla sam se na zamagljenu mjestu, ispunjenom ognjem, a u njemu čitavo mnoštvo duša koje trpe. Te duše žarko mole, ali same sebi ne mogu pomoći. Jedino im mi možemo priteći u pomoć. Oganj u kojem su gorjele mene se nije doticao. Moj Anđeo čuvar nije me napuštao ni trenutka. Upitala sam te duše koje je njihovo najveće trpljenje. Odgovorile su mi jednoglasno da je njihova najveća patnja čežnja za Bogom. Vidjela sam Majku Božju kako se spušta nad duše u čistilištu. Duše Mariju zovu Zvijezdo Mora. Ona im donosi osvježenje. Htjela sam dulje razgovarati s njima, ali mi je Anđeo čuvar dao znak za polazak. Izašli smo kroz vrata tog zatočeništva patnje. [Čula sam nutarnji glas] koji mi je rekao: Moje milosrđe ne želi, ali pravednost to nalaže. Od tog trenutka tješnje sam povezana s dušama u čistilištu. (Dn 20)

Anđeo čuvar pratio me je vidljivo sve do kuće!

(…) Molila sam majku poglavaricu da mi dopusti ranije poći na počinak. Tek što sam legla, odmah sam i zaspala. No, oko jedanaest sati sotona je počeo tresti moj krevet. Odmah sam se probudila i mirno započela molitvu svom Anđelu čuvaru. Tada sam ugledala duše u čistilištu kako trpe. Bile su poput sjena, a među njima sam vidjela mnogo sotona. Jedan je pokušavao uznemiriti me i bacao se u liku mačke na moj krevet i na moje noge, a bio je strahovito težak, kao da ima na desetke kilograma. (Dn 412)

Videći njihovu strašnu mržnju prema meni molila sam Anđela čuvara za pomoć. U sljedećem trenutku pojavio se Anđeo čuvar u sjaju i svjetlosti te mi rekao: “Ne boj se, zaručnice moga Gospodina. Ti duhovi ne mogu ti nauditi bez Njegova dopuštenja”. – Zli duhovi su odmah nestali, a vjerni Anđeo čuvar pratio me je vidljivo sve do kuće. Njegov pogled bio je ponizan i miran, a s čela mu je odsijevao plameni trak. (Dn 419)

Drugi dan, u petak, 13. 9. 1935.

Uvečer, kada sam bila u svojoj ćeliji, vidjela sam Anđela, izvršitelja Božjega gnjeva. Bio je u svijetloj odjeći, lice mu je sjalo, oblak mu pod nogama. Iz oblaka su sijevale munje do njegovih ruku, a onda iz njegovih ruku izlazile te napokon doticale zemlju. Kada sam vidjela taj znak gnjeva Božjega koji je imao zadesiti zemlju, a osobito jedan grad koji ne mogu imenovati iz razumljivih razloga, počela sam moliti Anđela da pričeka malo i da će se svijet okrenuti vršenju pokore. Ipak moja molitva nije bila ništa u usporedbi s gnjevom Božjim. U tom sam trenutku vidjela Presveto Trojstvo. Njegova uzvišenost potpuno me je zahvatila i nisam se usudila ponoviti svoju prošnju. A onda sam u duši osjetila moć Isusove milosti koja se nastanila u meni. Čim sam postala svjesna ove milosti odmah sam bila odvedena pred prijestolje Božje.

O, kako je velik Gospodin i Bog naš i neshvatljiva je Njegova svetost. Neću ni pokušavati opisivati ovu veličinu jer ćemo Ga ubrzo svi vidjeti kakav jest. Počela sam moliti (197) Boga za svijet riječima koje sam u nutrini slušala. Dok sam tako molila vidjela sam nemoć Anđela. Nije mogao ispuniti pravednu kaznu koja je odgovarala grijesima. Takvom se nutarnjom snagom nikada ranije nisam molila kao tada. Riječi kojima sam molila Boga su sljedeće: Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo preljubljenoga Sina Tvojega, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za grijehe naše i cijeloga svijeta; po Njegovoj pregorkoj muci, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu. (Dn 474-475)

Zahvalila sam Bogu za Njegovu dobrotu što nam daje da nas anđeli prate!

Drugi dan ujutro vidjela sam Anđela čuvara kako me prati na putu sve do Varšave. Kada smo došli do porte – iščezao je. Prolazeći pored male kapelice da bi se pozdravila s poglavaricama, u jednom me trenutku obuzela Božja prisutnost i ispunio me Gospodin ognjem svoje ljubavi. (Dn 490)

Tada sam pored sebe ugledala jednoga od sedam duhova, onako kao nekada, ozarena i svega u sjaju; stalno sam ga viđala uza se dok sam putovala vlakom. Vidjela sam kako je na svakoj crkvi pored koje smo prolazili stajao anđeo, ipak manjega sjaja od duha koji me je pratio na putu. A svi duhovi koji su čuvali crkve klanjali se ovom duhu koji je bio uza me. Kada sam došla do porte u Varšavi, duh je nestao. (Dn 630)

Zahvalila sam Bogu za Njegovu dobrotu što nam daje da nas anđeli prate. Ah, kako ljudi slabo misle o tome da uvijek uza se imaju takvog gosta i ujedno svjedoka svega. Grješnici, budite svjesni da imate svjedoka svojih djela. O, Bože neshvatljivi. O, kako je veliko Tvoje milosrđe, nadilazi svako ljudsko i anđeosko shvaćanje. Svi su anđeli i ljudi izišli iz nutrine Tvoga milosrđa. (Dn 651)

Tu je tvoje prijestolje za vjernost u vršenju Božje volje!

Jednom dok sam se žarko molila isusovačkim svetcima, iznenada sam ugledala Anđela čuvara koji me je poveo pred prijestolje Božje. Prolazila sam kroz veliko mnoštvo svetaca i mnoge od njih prepoznala sa slika; vidjela sam mnogo isusovaca koji su pitali: “Iz koje je družbe ova duša?” Kada sam im odgovorila upitali su: “Tko ti je duhovnik?” Rekoh: “Otac Andrasz”. A kad su htjeli dalje razgovarati, moj mi je Anđeo čuvar dao znak da šutim i došla sam pred samo Božje prijestolje. Vidjela sam veliku i nedostupnu svjetlost, vidjela sam svoje mjesto u Božjoj blizini, ali gdje točno – ne znam, jer ga je skrivao oblak. A Anđeo čuvar mi je rekao: “Tu je tvoje prijestolje za vjernost u vršenju Božje volje”. (Dn 683)

29. 9. Na blagdan sv. Mihaela vidjela sam ovog vojskovođu nebeskoga uza se i rekao mi je ovo: “Naredio mi je Gospodin da tebe posebno čuvam. Znaj da te Zli jako mrzi, ali ne boj se. Ta, tko je kao Bog!” I iščeznuo je. No, osjećam njegovu prisutnost i pomoć. (Dn 706)

4. 7. 1937. Prva nedjelja u mjesecu. Mjesečna duhovna obnova.

Večeras sam se brižljivo pripremala i dugo molila Duhu Svetom da se udostoji dati mi prosvjetljenje i uzme me pod svoje posebno vodstvo; također i Majci Božjoj i Anđelu čuvaru i zaštitnicima. (Dn 1174)

Danas nisam mogla ni na sv. Misu, ni na sv. Pričest. Sva u bolima duše i tijela ponavljala sam u sebi: “Budi volja Tvoja, Gospodine. Znam da je Tvoja dobrota neizmjerna”. Tada sam čula pjesmu anđela koji je opjevao sav moj život, sve što je u sebi sadržavao. Čudila sam se, ali me je i osnažilo. (Dn 1202)

Iako me to neizmjerno zaboljelo, s velikim mirom odgovorila sam: “Dobro”. Potpuno se predajući Gospodinu pokušala sam zaspati. Rano sam obavila razmatranje i pripremila se za sv. Pričest, iako je nisam trebala primiti. Kada su moja želja i ljubav dosegle vrhunac uz ležaj sam ugledala Serafina koji mi je pružio sv. Pričest, izgovarajući ove riječi: “Evo Gospodara anđela”. A kada sam primila Gospodina, moj duh je utonuo u Božju ljubav i divljenje. Isto se ponovilo tijekom sljedećih trinaest dana. Nisam bila posve sigurna hoće li mi je i sljedeće jutro Serafin donijeti, ali sam se oslanjala na Gospodina i uzdala u Božju dobrotu. Nisam željela ni razmišljati hoće li sutradan sv. Pričest biti na ovaj način.

Serafina je okruživala velika svjetlost, odsijevao je Božjom ljubavlju. Bio je odjeven u zlatnu haljinu, a preko nje imao je prebačenu prozračnu albu i štolu. Kalež je bio od kristala, prekriven prozračnim velom. Čim bi me pričestio, odmah bi iščeznuo. (Dn 1676)

Izvor: S. M. Faustina, Dnevnik. Milosrđe Božje u mojoj duši, Družba svećenika Srca Isusova, dehonijanci, Zagreb 2016.