Alessandro Serenelli najpoznatiji je po tome što je kao 20-godišnjak, 1902. godine, pokušao silovati 11-godišnju Mariju Goretti, buduću sveticu, koja mu je u to vrijeme bila susjeda. Dok mu se odupirala, molila ga je da to ne čini i neka se sjeti svoje duše, na što joj je on uzvratio s 14 uboda nožem, koji su je smrtno ranili.
Jedna od najvećih borbi koje ljudi danas vode jest borba s pornografijom i masturbacijom – ukratko, grijehom bluda. To i ne čudi ako uzmemo u obzir u kolikoj je mjeri današnji čovjek okružen kulturom izražene seksualnosti kojoj je doista teško oduprijeti se vlastitim snagama, donosi stranica muževnibudite.
Jedan od najboljih načina kako pobijediti u borbi s pornografijom jest zagovor mnogih svetaca koje je resila krepost čistoće, a koju su uspjeli održati usprkos mnogim kušnjama i napastima.
Međutim, čini se da će se na popisu svetaca uskoro naći još jedan, uvelike neočekivan svetac koji razumije ozbiljnost borbe s pornografijom i dobro poznaje zamke požude.
Njegovo je ime Alessandro Serenelli (1882. – 1970.) i najpoznatiji je po tome što je kao 20-godišnjak, 1902. godine, pokušao silovati 11-godišnju Mariju Goretti, buduću sveticu, koja mu je u to vrijeme bila susjeda. Dok mu se odupirala, molila ga je da to ne čini i neka se sjeti svoje duše, na što joj je on uzvratio s 14 uboda nožem, koji su je smrtno ranili. Na samrti, Marija Goretti mu je oprostila, izrazivši želju da ga jednog dana sretne u nebu.
Alessandro je, naravno, zbog toga poslan u zatvor, no njegov ga čin nije previše dirao. Sve do onog trenutka kada mu se Marija Goretti ukazala u njegovoj ćeliji i rekla mu da mu je još na samrti oprostila. To je jako utjecalo na Alessandra koji je nakon toga započeo put obraćenja.
Kada je Alessandro počinio ovaj zločin, prema talijanskom je zakonu smatran maloljetnikom. Zbog toga je u zatvoru ostao 27 godina umjesto doživotno. Nakon odsluženja kazne, Alessandro je na sam Badnjak 1934. posjetio Marijinu majku Assuntu i molio je za oprost. Ona mu je, naravno, oprostila, rekavši da ne postoji razlog da mu ne oprosti, kada mu je već Marija na samrti oprostila. Nakon toga je otišao u franjevački samostan i tamo radio kao vrtlar do kraja svog života.
Prije nego što je umro 1970., Alessandro je sastavio svoj “duhovni testament”, u kojem je iskazao svoje iskreno žaljenje zbog svoga mladenačkog čina, objašnjavajući kako je to samo bila posljedica konzumacije pornografskog sadržaja kojim ga je u većini slučajeva snabdijevao njegov otac. Istaknuo je da je njegovu ponašanju uvelike pridonio i tadašnji tisak i loši uzori koje je slijedio bez razmišljanja.
Osim ovisnosti o pornografiji, sam Alessandro imao je uistinu težak život. Njegov je otac, Giovanni, bio pijanac, a njegova je majka završila u psihijatrijskoj bolnici kada je Alessandro imao samo nekoliko mjeseci, jer ga je htjela utopiti. Njegov je brat počinio samoubojstvo.
Njegovo je pokajanje i obraćenje utjecalo na mnoge, a njegovo nasljedovanje svetosti i čistoće Marije Goretti, koja je proglašena svetom 24. lipnja 1950., bilo je poticajem da se sastavi molitva za pokretanje kauze za njegovim proglašenjem slugom Božjim.
Premda njegova kauza još uvijek nije pokrenuta, osobe koje se bore s grijehom bluda mogu mu se utjecati, u nadi da se i u njihovu životu dogodi čudo. Budući da je iz prve ruke doživio ozbiljnost požude, Alessandro bi mogao biti njihov itekako moćan zagovornik.