Donosimo ulomak iz knjige Milosrđe u oca Pija, autora Stefana Campanella.

Rođen kao Francesco Forgione 1887. godine u Pietrelcini, od malih je nogu bio blagoslovljen s izvanrednim darom molitve. Postavši redovnik, kapucin imenom Pio, zaređen je za svećenika 1910. godine te je počeo djelovati u samostanu talijanskoga grada San Giovanni Rotondo – u koji se i danas slijevaju rijeke hodočasnika, moleći se svesrdno ocu Piju. Na glas svetosti došao je još za života svojim karizmama, čineći mnoga čudesa, ozdravljenja i utječući na obraćenja mnogih duša.

O njegovim teškim početcima, boležljivosti i iskušenjima govori sam početak knjige Milosrđe u oca Pija, uvodeći čitatelja u zadivljujući životni put ovoga skromnog mistika. U služenju za spas duša ništa ga nije moglo omesti, dane je provodio ispovijedajući, koristeći svoje brojne milosti kako bi spasio duše za vječnost. 

Preminuo je 23. rujna 1968. godine te je upravo taj datum ostao zabilježen kao njegov spomendan. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II., koji je i sam svjedočio čudesnoj zagovornoj molitvi oca Pija.

Neprijeporno je i zadivljujuće u ovoga svećenika kapucina neumorno stavljanje na raspolaganje mnogima koji su u Boga tražili milosrđe i oproštenje. Jednako je neprijeporan i iznenađujuć način na koji se stigmatizirani svetac s Gargana »kretao« po cijelom svijetu, njegove bilokacije, a da se nije ni pomaknuo iz San Giovanni Rotonda, kako bi »potaknuo« grešnike na potragu za milosrdnim Bogom.

Kako stoji u knjizi Milosrđe u oca Pija, njegov “izlazak” u potragu za čovjekom potrebitim milosti, zahvaljujući tomu čudesnom fenomenu bilokacije koji mu je darovan, nije bio drugo doli znak ljubavi milosrdnoga Boga, koji prvi ljubi, koji prvi odlazi u potragu, koji prvi poput prosjaka iščekuje čovjekov odgovor ljubavi. Knjiga Milosrđe u oca Pija čitatelja vodi na put niza svjedočanstava, prikazuje brojna čudesa i karizme oca Pija, od bilokacije do transverberacije, te proniče put milosrđa po kojem otac Pio i danas živi i uslišuje mnoge vjernike.

Upravo ovo vrijeme oko njegova spomendana pravi je trenutak da se ovoga sveca bolje upozna, a ova će knjiga mnoge zasigurno duboko dirnuti. 

Čudesa

Mnoga su čudesa pripisivana tomu gorljivom redovniku, i za života i nakon smrti.

Izdvajamo ulomak iz knjige o prvom čudu oca Pija:

Prvo čudo zbilo se prvih dana mjeseca studenoga 1995. pri Ujedinjenim bolnicama u Salernu. Uvečer 31. listopada Consiglia De Martino, koja je tada imala četrdeset sedam godina, “osjetila je bolno probadanje na lijevoj strani prsnog koša ispod ključne kosti, popraćeno općom iznemoglošću, trncima, bolovima po cijelom tijelu i osjećajem gušenja”. Sutradan ujutro, opazivši “oteklinu na vratu”, bila je dopraćena na hitnu pomoć gdje joj je pružena liječnička skrb. Nakon dvije pretrage računalnom tomografi jom (CT), dijagnosticiran joj je “lom ili napuknuće prsne kosti zbog traume popraćene obilatim izlijevanjem limfne tekućine u obujmu od oko dvije litre” te joj je propisan kirurški zahvat kao jedini mogući lijek.  Prva joj je misao bila telefonirati u San Giovanni Rotondo i zamoliti fra Modestina Fuccija da se uteče ocu Piju za zagovornu molitvu za njezino zdravlje. Consiglia De Martino zapravo je godinama gajila pobožnost prema stigmatiziranom fratru.

I njezin se suprug utekao zagovoru časnoga kapucina, a potom su im i kći i sin također telefonom kontaktirali fra Modestina kako bi poduprli majčinu zamolbu. Uzbuđen zbog tona kojim su mu se obratila uznemirena djeca, ovaj je brat laik uvidio ozbiljnost situacije, ostavio sve obveze i povukao se u kriptu na molitvu. Već nakon drugog CT-a, dok su je pratili natrag do sobe, bolesnica je u dizalu osjetila “intenzivan miris cvijeća”. No najvažniji događaj uslijedio je “3. studenoga poslijepodne”, kad je ova žena osjetila “kao da ju netko šiva u visini lijeve ključne kosti”. Ujutro 4. studenoga “iznova je osjetila miris”. Sljedeće pretrage zabilježile su potpuno i trenutno izlječenje te nije bio potreban već ugovoreni kirurški zahvat.

Dana 12. studenoga 1997. fra Gerardo Di Flumeri ustupio je sve spise generalnom postulatoru kapucina, fra Paulinu Rossiju, kako bi ih on uručio Kongregaciji za kanonizaciju svetaca.

Proučavanje dokumentacije započelo je u siječnju iduće godine. Medincinsko povjerenstvo vatikanskog dikasterija 30. travnja jednoglasno je proglasilo ozdravljenje gospođe Consiglie De Martino “znanstveno neobjašnjivim”. Dana 22. lipnja, jednoglasnim potvrdnim iskazom šestorice teologa savjetnika, čudesna je zgoda definirana kao “čudo”.  

Navedeni ulomak iz knjige Milosrđe u oca Pija objavljen je uz dopuštenje izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost.