Ekonomisti na makroekonomskoj razini, ali i poduzetnici na mikroekonomskoj razini danas se vode načelom konkurentnosti. Konkurentnost je sposobnost neke organizacije da se natječe na slobodnom tržištu unatoč stalnim prijetnjama s tog istog tržišta i da se stvaraju proizvodi ili usluge uvijek sve veće vrijednosti za one kojima su namijenjeni. Konkuriraju nacionalne ekonomije, poslovne organizacije i pojedinci. 

S obzirom da postoje tri smjera stvaranja o kojima sam pisao u prošlom broju postoje i tri vrste konkurentnosti:

1. stvaralačka konkurentnost,
2. etička konkurentnost i 
3. destruktivna konkurentnost

Stvaralačka konkurentnost

Stvaralačka konkurentnost je sposobnost pojedinca i poslovne organizacije da stvara prije svega za druge. Pojedinci i poslovne organizacije koje imaju kapacitete prilagoditi se razumijevanju problema drugih i sposobnosti rješavanja tih problema imaju pretpostavku visoke učinkovitosti u radu. Znanstveno je dokazano da su najuspješniji oni poduzetnici koji uspijevaju prodrijeti u stvarne uzroke problema koje imaju kupci i svoje proizvode i usluge tako prilagoditi da riješe te probleme. Fokus nije na onome što se nudi, već na problemu koji se rješava. Postoji značajna razlika u slušanju kupaca i razumijevanju što oni uistinu trebaju. Kupci vrlo često ne znaju izraziti svoje stvarne potrebe. Stvaralačka konkurentnost je krajnje proaktivna i usmjerena stvaranju za druge iznad granica koje može dosegnuti etička konkurentnost. Stvaralačka konkurentnost temelji se na zlatnom pravilu „sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima!“ (Mt 7,12). Fokus je na proaktivnosti i činjenju nečega više od etički očekivanog.

Stvaralačka konkurentnost je savršena konkurentnost i put koji vodi do te konkurentnosti je teži put.

Stvaralačka konkurentnost je savršena konkurentnost i put koji vodi do te konkurentnosti je teži put. „Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, malo ih je koji ga nalaze.“ (Mt 7,13-14).  Podrazumijeva se sposobnost da se spozna problem i ekspertiza da se riješi problem, a izgrađuju se dugoročni odnosi povjerenja. U kontekstu novozavjetne poruke i poziva čovjeku da ljubi bližnjega ovakav rad odgovara evanđeoskim kriterijima i pozivima na savršenstvo. Put koji vodi k savršenom poduzetniku je molitva osluškivanja. Jedno od važnih obilježja ponašanja uspješnih poduzetnika je što ne donose odluke ishitreno, već vrlo promišljeno i uvijek s kalkuliranim rizicima. Molitva osluškivanja vodi poduzetnika do najboljih poslovnih odluka i dubokog razumijevanja stvarnih potreba svojih kupaca i poslovnih partnera. Poduzetnici koji osluškuju volju Gospodinovu i koji izgrađuju svoju ekspertizu imaju siguran put do uspjeha koji se uvijek nalazi u neizvjesnostima. Bog želi da poduzetnici svoje brige, pritiske i strahove od neizvjesnosti predaju u vjeri i povjerenjem nadvladaju sve te prepreke. Osjećaj povjerenja u Boga prema putu u neizvjesnost je put k uspjehu kako ga Bog vidi. Takav uspjeh je Kraljevstvo nebesko zbog kojeg se oni koji su ga spoznali ne bi htjeli više nikada vratiti na staro. Takav uspjeh podrazumijeva i izvrsne poslovne rezultate. Temeljno obilježje poduzetnika koji konkuriraju savršenim stvaranjem je da svoje sposobnosti povjeravaju Božjim nadahnućima koja primaju kroz molitvu.

Etička konkurentnost

Etička konkurentnost je konkurentnost koju ponajviše obilježava poruka „što ne želiš da drugi tebi čini ne čini ni ti njemu“, a to je poruka ljudske mudrosti koja proizlazi još iz kineske filozofije. Poduzetnici i menadžeri svoje poslovne odluke temelje na etici i zapravo razmišljaju na način da je budućnost njihovog posla ovisna prije svega o njihovim sposobnostima i da se mogu najbolje ostvariti i stvarati u kulturi u kojoj se ne bave drugima već sami sobom. Poduzetnici i menadžeri osjećaju da je poslovan uspjeh jedino moguć ako je savjest mirna, bez obzira na konačan materijalan rezultat. Ova skupina poduzetnika i menadžera, jednako tako i svih drugih zaposlenika ima visoka etička načela u radu i ne žele svojim radom i ponašanjem povrijediti druge niti učiniti nešto što je drugima na štetu. Međutim, činiti dobro možemo samo ako imamo sposobnost razlikovanja što je dobro, a što nije, a to se ne može tvrditi ako nema molitve osluškivanja. S obzirom da poduzetnici i menadžeri donose odluke čije posljedice imaju izravan utjecaj na živote zaposlenika, njihovih obitelji, poslovnih partnera, kupaca i drugih dionika, sposobnost donošenja najboljih, odnosno najispravnijih odluka postaje sve veći izazov. Jednostavnije je razlučiti što je dobro kada pojedinac donosi odluke samo za sebe i svoju obitelj, a složenije je kada odgovorna osoba donosi odluke za neku društvenu zajednicu ili radni kolektiv. Postavlja se etička dilema treba li donijeti odluku koja ide na korist većini dionika ili odluku koja je u interesu poslovne organizacije ili odluku koja je u interesu vlasnika… Ovih „ili“ ima onoliko koliko ima dionika i poduzetnici i menadžeri ne mogu pobjeći od odgovornosti. Kakva god odluka bila, ona neće biti na zadovoljstvo svih. Prosječno, ovi poduzetnici i menadžeri biraju naizmjence između težih i lakših puteva.

Kompromisi su uglavnom najlošiji izbori u odlučivanju i početak problema.

Pritisnuti između jakih načela i pritisaka iz okoline često čine kompromise, a kompromisi su uglavnom najlošiji izbori u odlučivanju i početak problema. Kada prevladaju strahovi od okoline i ljudski obziri čini se opravdano popustiti i ići linijom manjeg otpora, birati lakši put. Kada se takva odluka donese zasigurno trpe dobri radnici koji su se spremni promijeniti i ostvariti. Vijek uspješnih poduzeća u prosjeku je kraći od četiri desetljeća. Nesposobnost prilagodbe novim tržišnim uvjetima vodi poslovnu organizaciju u siguran nestanak u budućnosti. Istraživanja koja su provedena početkom 1980-ih na top devedeset lidera u svijetu su dokazala da su ovi poduzetnici i menadžeri donosili protiv struje teže odluke i birali teže puteve i time osigurali svojim zaposlenicima i organizaciji izvrsne rezultate, iznad prosječno visoke plaće, konkurentnost zaposlenih i konkurentnost organizacije. 

Destruktivna konkurentnost 

Destruktivnu konkurentnost obilježava ponašanje u radu i donošenje takvih odluka koje se ne temelje na kreativnom stvaranju, već na uzimanju od drugih i gomilanju tuđeg novca i bogatstva lošim i nekvalitetnim radom. Ponašanje ovih poduzetnika i menadžera moglo bi se okarakterizirati na sljedeći način: „sve što ne želite da drugi čine vama, činite vi njima“. Drugim riječima, lakomosti, sebičnosti i svaka vrsta prijevare, pa čak i „legalnim“ metodama, potpuno neetično i neprofesionalno ponašanje. Neki su poduzetnici i menadžeri skloni lažnim spletkama i manipulacijama, krađama i svakom vrstom nemorala doći do većeg bogatstva u obliku profita kada se god za to ukaže prilika. Umjesto da se s čvrstom vjerom i pouzdanjem u istinu i dobro uhvate u koštac s teškim organizacijskim problemima, oni radije pribjegavaju naizgled lakšim rješenjima kupujući vrijeme na štetu svih drugih dionika. Ključno obilježje destruktivne konkurentnosti je nesposobnost stvaranja i biranje najlakšeg puta za sebične interese. Poduzeća koja konkuriraju na ovoj vrsti usmjerena su prema drugima i što drugi rade i u konkurenciji vide neprijatelja, a često u javnom novcu izvor financiranja.

Ključno obilježje destruktivne konkurentnosti je nesposobnost stvaranja i biranje najlakšeg puta za sebične interese.

Ključno je pitanje kako preoteti nešto? Preoteti tržišni udio konkurenata, preoteti know-how, preoteti ključne zaposlenike, preoteti kritične poslovne informacije, preoteti javni novac… nema hrabrosti i vjere da se problemi riješe u uzrocima. Poduzetnička literatura naziva ovakvo tržište crvenim oceanom punim krvi. Poduzeća koja konkuriraju na ovakav način u nekom razdoblju mogu rasti i biti u velikoj ekspanziji i s naizgled izvrsnim rezultatima, međutim kad-tad dođe na naplatu organizacijska (ne)kultura manipulacija i otimanja. Destruktivna konkurentnost gubi svaku bitku nad stvaralačkom konkurentnosti, ali se ne povlači pred etičkom konkurentnosti. 

Mnogi poduzetnici koji pokreću svoje poslovne pothvate u strahu su od neizvjesnosti i pada. Često puta kada mi poduzetnici dođu s pitanjem trebaju li donijeti neku konkretnu poslovnu odluku, pitam: „Koliko dugo o tome razmišljaš?“ Gotovo bez izuzetka, odluke koje se dovoljno dugo promišljaju i osjećaju u srcu kao poziv postaju izvrsni poslovni pothvati kroz neko vrijeme. Poslovne odluke koje su za nas važne, Bog želi da nosimo u srcu kroz određeno vrijeme i spoznamo da je to njegova volja. Nakon toga više nema sumnje i straha, vjera nadvladava sve prepreke. 

Vladimir Grebenar diplomirao je marketing menadžment i završio postdiplomski sveučilišni studij iz poduzetništva na ekonomskom fakultetu u Osijeku. Doktorirao je na Međunarodnom međusveučilišnom Interdisciplinarnom studiju Poduzetništvo i inovativnost pri Međunarodnom centru za poduzetničke studije (ICES, International Centre for Entrepreneurial Studies) između 5 sveučilišta u Europskoj uniji i Velikoj Britaniji (EFOS Osijek, University of Turku Finska, Durham University UK, University of Maribor Slovenija & University of Klagenfurt, Austrija). Posjeduje izbor u nastavno zvanje predavača za visoko obrazovanje od strane Matičnog povjerenstva za društvene znanosti Vijeća veleučilišta i visokih škola u RH pri MZOS. Ovlašteni je investicijski projektant (OIP) i tajnik Hrvatskog društva investicijskih projektanata (HDIP). 

Posjeduje višegodišnje iskustvo top menadžmenta i upravljanja velikim i složenim poslovnim organizacijama iz djelatnosti građevinske proizvodnje i trgovine. Vlasnik je i direktor konzultantskog poduzeća Holspico d.o.o. i posjeduje višegodišnje konzultantsko iskustvo. Predavač je predmeta iz područja marketinga, poduzetništva, računovodstva, strateškog i operativnog menadžmenta, trgovinskog poslovanja, poslovne komunikacije, obiteljskog poduzetništva, projektnog menadžmenta i upravljanja rizicima na stručnom studiju Europska poslovna škola (EBUS). 

Intrizična radoznalost učenja i spoznaje novih znanja najveći je hobi. Košarka, nogomet, plivanje i trčanje aktivnosti su koje život čine boljim. Najveći osobni uspjeh i najveće zadovoljstvo su zajedničko vrijeme provedeno sa obitelji, suprugom i šestero male djece.