Kad smo bili manji, stariji su nas učili da postoje četiri čarobne riječi za bolje međuljudske odnose. To su molim, izvoli, hvala i oprosti. Molim kad te netko traži, izvoli kad nešto dajemo, hvala kad izričemo zahvalu radi primljenog dobra i oprosti radi nanesene nepravde. Upravo o ovoj zadnjoj slušamo u današnjem evanđeoskom odlomku. Koliko puta je potrebno oprostiti drugome kako bismo bili na pravom putu i kako bismo živjeli pravednim životom? Koliko puta je potrebno oprostiti da bismo mogli reći da smo ispunili kvotu te da iznova možemo ne opraštati?

Kako je Gospodin Isus pozivao na ljubav prema Bogu i bližnjemu, bezuvjetnu i konstantnu, mogli bismo indirektno zaključiti da bi, dajući pouku o oprostu, također govorio u kategorijama bezuvjetnosti, stalnosti, svagdašnje spremnosti na oproštenje. Tu je pouku izravno iznio u današnjem evanđeoskom odlomku. Učenici, članovi židovskog miljea, mogli su poznavati rabinsku tradiciju, tj. zakonodavstvo, koje nalaže da se do tri puta oprosti neki prijestup ako se netko ‘ogriješi o mene.’ Petar, iako može pretpostaviti Isusov odgovor, iako poznaje tradiciju, postavlja jedno ograničavajuće pitanje u kojem izriče broj sedam. U svojoj ljudskosti i nesavršenosti kao da želi stati između broja tri i Isusova odgovora. Petar kao da je u jednu ruku svjestan da opraštati treba mnogo više, dok u drugu ruku nije još toliko sazrio u nasljedovanju Krista kako bi prihvatio bezgraničnost i Isusov odgovor koji slijedi. 

Evo Petra i u našem svagdanjem životu, evo Petra u svima nama. Poznato nam je da smo po uzoru na Krista pozvani opraštati svima onima koji nam nanesu nekakvo zlo ili nepravdu. No, kao da u svom vlastitom životu to oproštenje nudimo selektivno. Ovome ću oprostiti, onome neću, ovaj prijestup ti opraštam, no ono što si mi napravio ne mogu. Poput Petra, i mi izreknemo sebi neki imaginarni broj koliko puta nekome nešto želimo oprostiti i onda si kažemo ‘dosta’ i oproštenju zatvorimo vrata. Samim time pokazujemo neozbiljnu vjeru, nezrelost i nadasve nepouzdanje u Boga da njegova nagrada neće izostati ako nepravdu strpljivo podnesemo.

Što Isus kaže Petru? Što Isus kaže i svima nama? Ne tri puta, ne pet puta, ni deset puta – ne sedam puta, nego sedamdeset puta sedam. Aludirajući na Knjigu Postanka, poznato bratoubojstvo i sve okolnosti vezane za taj čin, evanđelist Matej nama osobno, ali i cijeloj zajednici govori da je, ukoliko dođe do toga da se u našem životu izgubi dimenzija opraštanja, zajednica osuđena na smrt. Odlomak iz Knjige Sirahove koji smo danas čuli vrlo zorno prikazuje što se rađa u čovjeku koji ne oprašta – to su mržnja i srdžba. Dvije karakteristike one osobe koja se ne želi izvući iz svojih grijeha, a također ni priznati i oprostiti slabost bližnjega.

Možda je Petru i drugim učenicima Isusov odgovor bio iznenađujući, no sam ga Isus potkrepljuje prispodobom o kraljevstvu nebeskom gdje je učenike itekako mogao zapanjiti riječima i poukom koliko smo mi ljudi slabi, licemjerni, nedosljedni i nemilosrdni, a koliko je naš Otac nebeski pun praštanja i neizmjernog milosrđa za svakog čovjeka. Uspoređujući nemjerljivu svotu od deset tisuća talenata i onu od sto denara, što bi značilo otprilike tri mjeseca rada, Isus naglašava kako smo mi, njegovi učenici, skloni radi malo ovozemaljskih stvari, nekoliko mrvica materijalnog dobra, dobrog glasa ili ugleda, moći ili prestiža, napasti, zamrziti i prestati ljubiti brata ili sestru koji su nam stavljeni na životni put, dok je sam Gospodin onaj koji prašta naše nebrojene slabosti, i znane i neznane, a zauzvrat ne traži ništa.

Iako Sirah govori o pravednosti kao sastavnom dijelu društva koje napreduje i razvija se, Isus je tu istu pravednost došao nadopuniti dimenzijom milosrđa. Kako je milosrdan Bog prema nama, tako smo i mi dužni biti jedni prema drugima. Kako je Bog oprostio nama ljudima, da bi to oproštenje postalo djelotvorno, i mi smo dužni opraštati jedni drugima, bez zadrške, evanđeoski rečeno – „od srca“ i tako graditi kraljevstvo nebesko već ovdje na zemlji. 

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Krešimira Šafa prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.