Na Svetu nedjelju i danu proslave Predragocjene Krvi Kristove središnje euharistijsko slavlje u istoimenom svetištu u Ludbregu predslavio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua. Suslavio je mjesni biskup Bože Radoš i ostali hrvatski biskupi.
Nadbiskup Lingua je na početku propovijedi podsjetio na samo čudo u Ludbregu.
“Veoma sam sretan i počašćen što s vama slavim svetkovinu Svete nedjelje u spomen na veliko čudo koje se dogodilo prije više od 600 godina, kada je jedan svećenik, slaveći svetu misu, posumnjao je u stvarnu Kristovu prisutnost u posvećenom kruhu i vinu. Gospodin je pohitao u susret njegovoj nevjeri i na vidljiv je način, a ne samo za oči vjere, kako to obično biva, vino u kaležu pretvorio u krv. Svećenik je relikviju zazidao iza oltara i o tom je čudu, koje je tajio čitavog života, progovorio tek na smrtnoj postelji. Kada se vijest proširila, potaknuti radoznalošću i pobožnošću, vjernici su ovdje počeli hodočastiti.
Sveta Stolica se odmah zanimala za taj fenomen i relikvija je odnesena u Rim, gdje je ostala nekoliko godina. Nakon što je komisija istražila taj događaj i s time povezana ozdravljenja, papa Julije II. koji ju je osnovao, izjasnio se pozitivno o tom čudu. 14. travnja 1513., oko 100 godina nakon čuda, papa Lav X. izdao je Bulu kojom je dopustio štovanje relikvije. I to nam govori o posebnoj povezanosti između vjere hrvatskoga naroda i rimskih papa. Kao predstavnik Svetoga Oca imam zadatak nastaviti i po mogućnosti ojačati tu čvrstu vezu između Svete Stolice i Crkve ove zemlje, kako bi zadržala svoje duboke katoličke korijene i da dalje raste bujno stablo vjere.
Danas, na ovom tako znakovitom mjestu, računajući i na vaše molitve, želim svečano obećati da ću uložiti svu svoju energiju kako bih cijelim svojim bićem, umom i srcem, radio na tome da jedinstvo i povjerenje između Crkve u Hrvatskoj i Petrova nasljednika sve više poraste.”
U propovijedi je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Lingua govorio i o važnosti euharistije:
Upravo po euharistiji Isus ulazi u naše živote i u naše obitelji.
“Kada slavimo euharistiju, obnavljamo istu žrtvu s Kalvarije: od Koreje do Argentine, od Konga do Španjolske, od Oceanije do Hrvatske. Istu tu žrtvu prinosili su sveti Petar i sveti Augustin, sveti Dominik i sveti Ivan Pavao II. Tu ću žrtvu i ja danas prinijeti, istu onu koju je jučer prinio moj župnik u Italiji. Euharistija iznova uprisutnjuje jedinstvenu i vječnu žrtvu Kristovu u svim krajevima svijeta i u svim stoljećima.
U toj žrtvi i iz te žrtve mi crpimo milost i jakost u ostvarivanju našeg kršćanskog života. Euharistija donosi snagu i blagoslov u naš svakodnevni život, u naše obitelji. Zato nastojmo crpsti snagu iz tog Božanskog izvora. Primajmo Isusa u euharistiji čista srca i živom vjerom, da nas On trajno preobražava i učvrsti u svojoj istini i ljubavi. Da, upravo po euharistiji Isus ulazi u naše živote i u naše obitelji.”