Poslovno planiranje

Prije svega, treba dati odgovor zašto poduzetnici i menadžeri planiraju i trebaju li uopće planirati. Isto tako, pitanje je u kakvom se to makroekonomskom okruženju nalazi poduzetnik i što sve može biti pod njegovim utjecajem. Ekonomski teoretičari su razvili filozofski konstrukt savršenog tržišta na kojemu nije potrebno planirati. Kada bi postojalo savršeno tržište i savršena konkurencija kako ga je opisao otac tržišne ekonomije Adam Smith, planiranje kao jedno od pet funkcija menadžmenta i planiranje kao jedno od četiri kvalitativna koraka menadžment procesa značajno bi izgubilo svoju svrhu. Savršeno tržište podrazumijeva da nitko od kupaca ni ponuditelja nema mogućnost utjecati na tržišne mehanizme, ponudu, potražnju i cijene, a kupci su savršeno informirani o svemu bitnome za kupovinu, jednako tako i ponuditelji, posao se pokreće jednostavno i iz posla se izlazi jednostavno. Dakle, planiramo jer nismo savršeni u spoznavanju, zato planiranjem nastojimo najbolje iskoristiti dostupne resurse. Konstrukt savršenog tržišta služi ekonomskim teoretičarima da bi se jednostavnije pojasnile ekonomske pojave, pa tako i planiranje.

Nevidljiva ruka

Tržište je prema općenitoj definiciji splet odnosa ponude i potražnje, odnosno neko mjesto gdje se susreću određena ponuđena količina proizvoda i usluga određenog broja ponuditelja u određenom vremenskom razdoblju s određenim brojem potencijalnih kupaca na istom geografskom prostoru i uz određene ekonomske uvjete razmjene. S obzirom da je čovjek na razini pojedinca i čitavog društva kroz svoju povijest nesavršen, sasvim je razumljivo da kao takav nije bio u mogućnosti kreirati savršeno tržište. Savršeno tržište podrazumijeva da neka „nevidljiva ruka“ upravlja tržišnim redom koji se naziva „tržišni mehanizam“. Adam Smith je spoznao i ostao zadivljen kakav red postoji u tržišnom sustavu kada se dopusti pojedincima da po vlastitim odlukama proizvode i stvaraju i kada se dopusti pojedincima da sami kupuju što žele. Drugim riječima, na tržištu slobodne razmjene događa se fenomen koji je Smith opisao kao neku nevidljivu silu (nevidljiva ruka) koja upravlja redom na tržištu i pravedno raspoređuje bogatstvo naroda. Smith je spoznao kada se dopusti pojedincima da proizvode što žele za svoj osobni životni interes, da oni zapravo na razini društva (države) optimalno koriste prirodne resurse i čine savršenu raspodjelu ekonomskih dobara, prema kojoj takva sloboda pojedinca doprinosi razvoju čitave države. Smith je javno ispovijedao kršćanstvo i za njega nije bilo dileme da je čovjekova vjera odgovor na pitanje poslovnog uspjeha i blagostanja. Smith je također kao laik bio veliki filozof i moralni teolog 18. stoljeća, s fokusom na ekonomiju. Pojašnjenje nevidljive ruke na slobodnom tržištu pojasnio je kao potpunu suverenost Boga da ravna redom, kako u Svemiru, tako i na slobodnom tržištu. Fascinantna je spoznaja da je idejni začetnik slobodnog tržišta na čijim je filozofsko–teološkim pretpostavkama izgrađena napredna ekonomija slobodnog tržišta, kao najvažniji kriterij uspjeha pojedinca pretpostavio potpunu slobodu pojedinca da stvara i važnost osobne vjere za uspjeh. Uspjeh države determiniran je uspjehom pojedinca koji, da i nije svjestan vođen kao nekom „nevidljivom rukom“, doprinosi najpravednijoj distribuciji nacionalnog bogatstva na razini čitavog društva. Prema Smithu, ta nevidljiva ruka je bez dileme sam Stvoritelj. Smith je imao veliki utjecaj na američke ustavne amandmane koji i danas jamče slobodu tržišta i za koje se smatra da su temelj suvremenog poduzetništva. Zasigurno, doktrina slobodnog tržišta i nevidljive ruke imala je golem utjecaj na razvoj i prosperitet Sjedinjenih Američkih Država i taj utjecaj niti danas nije nestao.

Vrste poslovnih planova

Postoje najmanje tri vrste poslovnih planova s obzirom na vremensko razdoblje za koje se donose:

1) dugoročno planiranje od tri do pet godina i duže,

2) srednjeročno planiranje od jedne do tri godine i

3) kratkoročno planiranje do jedne godine.

Što je vremenski rok za koji se donosi plan duži, to su okolnosti sve manje predvidive i sam plan manje vjerojatan za realizaciju. Neosporno je da za neke operativne i projektne poslove koji se izvršavaju kroz nekoliko mjeseci mora postojati plan. Primjerice, može li se graditi kuća ili zgrada bez plana, ili mogu li se sijati ratarske kulture bez plana, može li se održavati nastava na fakultetu bez kurikula…? Očito je plan na razini poslova do godine dana nužan i predvidiv. Međutim, kada se donose planovi na četiri i više godina, stvari ne stoje tako jednostavno. Takvi dugoročni planovi nazivaju se strateški, a planirani rezultat takvog plana naziva se vizija uspjeha. Vizija uspjeha je treći element koji se nužno definira uz vrijednosti i misiju poduzetnika.

Što je to vizija uspjeha poduzetnika?

Napredak u svijetu ne čine poduzetnici koji se boje i u strahu donose odluke „protiv“, već poduzetnici koji preuzimaju inicijativu i s vjerom pokreću svoje poslovne pothvate uvijek za nova stvaranja.

Vizija mora biti utemeljena na vrijednostima i mora biti u skladu s misijom. Može se činiti da ovo nema baš neke posebne veze s duhovnošću, međutim vrijednosti, misija i vizija snažno su povezane s njome. Izjave o misiji, vrijednostima i viziji poduzeća su poput „načela i temelja“ iz duhovnih vježbi kako ih je definirao sv. Ignacije kada je dao odgovor na pitanje tko je čovjek, zašto je stvoren i što je njegova svrha. Razmatranje o načelu i temelju su početak svakih Ignacij(an)skih duhovnih vježbi za sve koji žele svoj život temeljiti na Božjim vrijednostima, otkriti vlastitu životnu misiju koja je volja Božja i vjerovati u uspjeh dostizanja vječnog života. Razmatranje o misiji, vrijednostima i viziji poslovne organizacije područje su duhovnosti poduzetništva, kada poduzetnici i menadžeri trebaju dati odgovor na pitanje zašto poslovna organizacija postoji, koje su temeljne vrijednosti naše organizacije i je li naš posao drugima na blagoslov i na proslavu Božjeg imena. Kada bi svi poduzetnici i menadžeri kršćanski duhovno razmatrali o pitanju što je misija, što su vrijednosti, a što vizija uspjeha poduzeća, dogodio bi se efekt savršenog tržišta, jer bi svi spoznavali što trebaju proizvoditi i konkurencija između poslovnih organizacija ne bi bila usmjerena neprijateljski prema drugima, naprotiv bila bi okrenuta većim izazovima zajedničkog stvaranja. Umjesto gledanja preko „nišana“ što drugi rade, svi bi gledali prema Nebu i Kreatoru svega stvorenoga, odakle dolazi svaka blagoslovljena kreativnost i inovativnost. Napredak u svijetu ne čine poduzetnici koji se boje i u strahu donose odluke „protiv“, već poduzetnici koji preuzimaju inicijativu i s vjerom pokreću svoje poslovne pothvate uvijek za nova stvaranja.

Vjera u uspjeh

Vizija poslovne organizacije je vjera u uspjeh, a dobra je ona vizija koja nije usmjerena protiv drugih, ili sebičnom uspjehu poduzetnika i menadžera, već vizija uspjeha na zadovoljstvo kupaca, poslovnih partnera, zaposlenika, poduzetnika i menadžera. Takva je vizija naizgled teži put k uspjehu, ali jedini put koji je istinit. Takvu viziju uspjeha poduzetnici i menadžeri smiju imati, jer ona izgrađuje druge i svjedoči za čovjekovu misiju stvaranja i života za zajednicu. Ostvarenje takve vizije zasigurno će imati velike duhovne napasti od protivnog duha lijenosti i laži. Nažalost, mnogi poduzetnici i menadžeri danas imaju iskrivljenu sliku uspjeha, vide sebe na prvom mjestu ili svoju ispred obitelji radnika. Svojim djelima ne svjedoče vjeru, a još veću štetu za Crkvu čine oni koji obespravljuju svoje radnike ili ih drže na minimalcima, a javno ispovijedaju vjeru. Vjera se djelima opravdava. Danas postoji toliko mnogo primjera diljem svijeta gdje su poduzetnici uspjeli razviti svoja poduzeća u uspješne poslovne sustave i s primjerenim plaćama radnika istinski svjedoče vjeru djelima. Obilježje svih tih poslovnih sustava je da su dijelili stvoreno sa svima koji su stvarali, nisu izbjegavali plaćati poreze državi, nisu ostali dužni dobavljačima, kupce su promatrali kroz misiju stvaranja… Sve su to obilježja uspješnih poduzetnika koja su znanstveno dokazana kao nužna ponašanja za pravi poslovni uspjeh. Vizija uspjeha je za vjernika pitanje vjere, a vjera je prije svega vršenje volje Božje. Volja se Božja spoznaje u miru i tišini. Dokazano je da uspješni poduzetnici puno vremena provode i miru i tišini, u razlučivanju najboljih poslovnih odluka.

Vladimir Grebenar diplomirao je marketing menadžment i završio postdiplomski sveučilišni studij iz poduzetništva na ekonomskom fakultetu u Osijeku. Doktorirao je na Međunarodnom međusveučilišnom Interdisciplinarnom studiju Poduzetništvo i inovativnost pri Međunarodnom centru za poduzetničke studije (ICES, International Centre for Entrepreneurial Studies) između 5 sveučilišta u Europskoj uniji i Velikoj Britaniji (EFOS Osijek, University of Turku Finska, Durham University UK, University of Maribor Slovenija & University of Klagenfurt, Austrija). Posjeduje izbor u nastavno zvanje predavača za visoko obrazovanje od strane Matičnog povjerenstva za društvene znanosti Vijeća veleučilišta i visokih škola u RH pri MZOS. Ovlašteni je investicijski projektant (OIP) i tajnik Hrvatskog društva investicijskih projektanata (HDIP). 

Posjeduje višegodišnje iskustvo top menadžmenta i upravljanja velikim i složenim poslovnim organizacijama iz djelatnosti građevinske proizvodnje i trgovine. Vlasnik je i direktor konzultantskog poduzeća Holspico d.o.o. i posjeduje višegodišnje konzultantsko iskustvo. Predavač je predmeta iz područja marketinga, poduzetništva, računovodstva, strateškog i operativnog menadžmenta, trgovinskog poslovanja, poslovne komunikacije, obiteljskog poduzetništva, projektnog menadžmenta i upravljanja rizicima na stručnom studiju Europska poslovna škola (EBUS). 

Intrizična radoznalost učenja i spoznaje novih znanja najveći je hobi. Košarka, nogomet, plivanje i trčanje aktivnosti su koje život čine boljim. Najveći osobni uspjeh i najveće zadovoljstvo su zajedničko vrijeme provedeno sa obitelji, suprugom i šestero male djece.