Dan 4. rujna 1991. godine bio je najteži u Domovinskom ratu za orahovački i slatinski kraj. Tog dana pobunjeni Srbi i četnici napali su i napravili pokolj u Četekovcu, Balincima i Čojlugu.
Ta sela na sjevernim obroncima Papuka, nastanjena hrvatskim stanovništvom izuzev dijela Balinaca, napadnuta su ujutro minobacačkom vatrom nakon koje je slijedio pješački napad uz potporu topništva i tenkova. Nakon što je zaposjednuta cesta prema Mikleušu, jedina veza tih sela s neokupiranim teritorijem, hrvatsko se stanovništvo našlo u obruču iz kojega nije bilo spasa. Malobrojni i slabo naoružani branitelji koji su se zatekli ondje bili su nemoćni.
Krvavi pohod iza kojeg su ostale 24 žrtve trajao je cijeli dan. Žrtve su bili muškarci i žene od 18 do 92 godina starosti. Kada su sljedećega dana hrvatske postrojbe ušle u spaljena sela naišle su na jezive prizore masakriranih ljudi na pragovima svojih domova. Velik dio kuća i gospodarskih objekata spaljen je ili miniran, a gotovo su sve kuće opljačkane.
Najmlađa žrtva napada bio je Josip Tonc. Osamnaestogodišnjak je stradao na ulazu u Čojlug iz smjera Mikleuša gdje su ga četnici dočekali u zasjedi. Po autu u kojem je vozio Mariju Matičić i Tereziju Trohu otvorili su puškomitraljesku vatru. Tonc je izašao iz vozila i pokušao pobjeći no ubrzo su ga uhvatili i ubili, a zatim su ubili i dvije stare žene koje su izvukli iz auta. Svojem poginulom sinu Josipu majka je nekoliko godina nakon smrti napisala dirljivo pismo objavljeno u knjizi „Pismo ratniku – knjiga sjećanja na branitelje u Domovinskom ratu slatinskoga i orahovičkog područja“:
“Dragi naš voljeni i nezaboravni sine, nije lako reći sve što nas boli i kako nam je živjeti bez tebe. Bio si tako nježan, ali uvjerljiv i odlučan kada se spremao taj nesretni rat. Sjećam se onog razgovora kad si molio da pođem sa drugima jer se znalo da ćemo biti napadnuti. Nisam htjela bez tebe, a ti si me uvjeravao kako si mlad i kako ćeš se snaći. Bilo ti je samo osamnaest godina, ali si znao pružiti sve što majka očekuje od sina: ljubav i dobrotu. Kad je prestalo kucati tvoje hrabro i plemenito srce, znali smo da je sudbina tako htjela, ali te ipak, tako rano, uzeti nije smjela. Ostavio si dva starija brata koji su te neizmjerno voljeli i tužne roditelje koji te nikad neće zaboraviti. Zato ti voljeni sine, na grob nosim ruže bijele boje, jer one su dokaz ljepote i dobrote tvoje. Samo oni koje si neizmjerno volio znaju kako je teško bez tebe, voljeni naš sine.”
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.