Dana 3. kolovoza navršava se tri godine kako je za nebo rođen jedan od najpoznatijih franjevaca našega vremena, fra Bonaventura Duda.
Život posvećen Riječi Božjoj
“Teško je kraj Krista proći neopredijeljen” – zapisao je jednom fra Bonaventura Duda. Tako govori njegovo iskustvo. Susreo je Krista i za njega se opredijelio. I koračali su tako zajedno pune 93 zemaljske godine.
Fra Bonaventura Duda u radu / Foto: TM
Za Bibliju je puno puta rekao da je to Knjiga srca, „knjiga Srca Božjega srcu čovjekovu, Knjiga voljena“. Toj je knjizi posvetio i svoje osobno opredjeljenje, ali i znanstveni rad.
Djelomični prijevodi Božje riječi u hrvatskom narodu poznati su još iz XIV. stoljeća, a Zagrebačka Biblija iz 1968. godine pojavljuje se kao četvrti cjeloviti prijevod Biblije na hrvatski jezik, a prvi tiskan u Hrvatskoj i to u Zagrebu. Zbog toga nosi i ime Zagrebačka Biblija. Pater Duda je bio na čelu skupine teologa, književnika i jezikoslovaca koji su redigirali, a djelomično i preveli izdanje ove Biblije.
Živi je svjedok početka, tijeka i završnice povijesnoga događaja, Drugoga vatikanskog sabora. Bio je vrlo zauzet širitelj njegovih misli i stajao je u „prvim redovima“ važnih inicijativa nadahnutih njime (pri utemeljenju „Glasa Koncila“, u organizaciji Teološko-pastoralnog tjedna i pri nastanku Kršćanske sadašnjosti). Od kraja Sabora 1965. godine do danas mnogo je odrednica ostvareno, no fra Bonaventura Duda je govorio da se Koncil treba i dalje ostvarivati. Fra Bonaventura je bio svjedok i svetosti bl. Alojzija Stepinca, ali i fra Alekse Benigara.
O fra Bonaventuri Dudi
Fra Bonaventura Duda preminuo je 3. kolovoza 2017. u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu, u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva. Većinu života živio je i djelovao u Franjevačkom samostanu sv. Franje na Kaptolu. Bio je redoviti profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i pročelnik Katedre Svetoga pisma Novoga zavjeta. Bio je profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Bio je glavni urednik Zagrebačke Biblije, kapitalnog prijevoda Svetog pisma iz 1968. godine. Sudjelovao je u pokretanju Glasa Koncila. Širitelj je misli Drugoga vatikanskoga sabora. S fra Jerkom Fućakom preveo je Novi zavjet za potrebe Hrvatskoga lekcionara. Pisac je mnogih knjiga. Pripremao je materijale za kauze slugu Božjih fra Vendelina Vošnjaka i fra Alekse Benigara, a surađivao je i na procesu bl. Alojzija Stepinca, o. Ante Antića i postavio temelje procesu sestre Marice Stanković. Dobitnik je niza hrvatskih i stranih nagrada i priznanja.