Kada je izašao na tržište časopis Self prije nekoliko desetljeća, to je zaista odražavalo znakove vremena. Živimo u vremenu kada je društveno prihvatljivo priznati da se život radi samo o meni, piše Catholic Exchange u članku koji promišlja o povezanosti između sebeljublja, ljubavi prema sebi i nošenju svoga križa.

Sebičnost nije nova pojava. Od kada je Eva pojela zabranjeno voće, ljudi su odlučili maknuti Boga i staviti na njegovo mjesto sebe. No Isus također nam poručuje da ljubimo druge kao što ljubimo sebe same. Zar ne implicira to da je ljubav prema sebi dobra, čak i potrebna?

Bog je u nama stavio potrebu za samoodržavanjem.

Nadalje, ističe kako je ljubav prema sebi svakako potrebna. Bog je u nama stavio potrebu za samoodržavanjem. Učinio je da aktivnosti koje su nam na dobrobit budu ugodne, kao što je hranjenje. Također je učinio da destruktivne aktivnosti budu bolne.

No također nam je podario intelekt kako ne bi bili vođeni u potpunosti instinktima, kao što to čine životinje. Stoga drevan neprijatelj ljudskog roda čini sve u svojoj moći da obmani naš intelekt kako bismo pomislili da ono destruktivno je zapravo za naše dobro. Navodi nas da koristimo svoju volju kako bismo izabrali destruktivne stvari koje se protive Božjim zapovijedima. Cilj opravdava sredstva, šapće nam, stoga ako trebao gaziti po drugima i suprostavljat se Bogu kako bismo dobili ono što želimo, neka tako bude.

Isus osuđuje ovakvu vrstu sebeljublja (Mt 10, 37 – 40). Vodi nas u propast, zbunjenost i prazninu. Ne postoji način kako bismo to ublažili ili stavili u kontekst religije. Jedino je rješenje iskorijeniti to.

Uzeti svoj križ i ići za njim znači prihvaćati Božju volju, čak i kada se to suprotstavlja mojoj volji i čak kada me vodi patnji.

Kada se krstimo, naš je stari, egocentričan identitet razapet i pokopan s Kristom (Rim 6, 11). Može postojati samo jedan Gospodar – Isus ili ja. Prihvatiti Isusa znači dopustiti mu da on bude gospodar, dopustiti mu da određuje put i moje korake. Uzeti svoj križ i ići za njim znači prihvaćati Božju volju, čak i kada se to suprotstavlja mojoj volji i čak kada me vodi patnji. Ovo je značenje Isusovi riječi Petru: “Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš” (Iv 21, 18).

Kada je Isus dovršio ove riječi, pogledao je Petra i rekao mu: “Idi za mnom!”

Kada je primijetio za vrijeme konklave da je izgledno da će ga izabrati, vapio je Bogu da ga oslobodi toga.

Prije nekoliko je godina Petrov nasljednik, papa u miru Benedikt XVI. svjedočio je te riječi. Naime, dok je bio kardinal, Ratzinger se pokušao dva puta povući prije smrti Ivana Pavla II. Oba puta je Papa odbio njegovu ostavku. Kada je primijetio za vrijeme konklave da je izgledno da će ga izabrati, vapio je Bogu da ga oslobodi toga. Soba gdje novoizabrani Papa prvi put stavi na sebe papinska obilježja naziva se “Soba suza” – nije to bez razloga.

Isus svakome od nas govori “Idi za mnom!” Možda to znači promjena karijere. Možda znači prekid nekog odnosa koji ne vodi Kristu. Ili možda znači da činimo dobro ali iz pogrešnih razloga. Ironična stvar je da tek kada ostavimo svoje planove Bog ima slobodu da nam daje pravu čežnju naših srdaca. Jer nas On poznaje bolje nego što sami sebe poznajemo i ljubi nas više nego što sebe ljubimo. Stoga gubitak sebe radi njega napokon nam otvara priliku da se zaista pronađemo. Odustati od sebeljublja je zapravo iskazivanje ljubavi prema sebi.