Odlazak na polnoćku svakako ima svoje nedostatke, hladno je te se automobil može primjerice uslijed hladnoće ugasiti. Ukoliko ste blagoslovljeni i s bijelim Božićem, na podu crkve možete "uživati" i u lokvicama otopljenog snijega. Također, možete osjetiti umor oko svojih očiju iako vas u tim trenucima može razbuditi i biti vam herojski uzor vesela starica čija je to 90-ta polnoćka u životu.
Ako imate malu djecu njihova ćete uspavana tijela sigurno nakon polnoćke unositi u automobil dok oni snivaju o radosnom božićnom jutru.
Kako donosi katolički portal Aleteia, unatoč svim nedostacima odlaska na polnoćku, ipak postoje razlozi da se na polnoćku povedu i djeca. Naime, na polnoćki nije neuobičajeno vidjeti zaspalu djecu pred oltarom pa stoga to nije neobično ponašanje i roditelji se mogu opustiti. To atipično ponašanje za polnoćku je putokaz roditeljima da se djeca osjećaju opušteno u Božjoj kući i da na poseban način osjećaju Božju prisutnost. Ona tako dobivaju osjećaj doma u crkvi. Bog je rođenjem postao dio obitelji i doma. On ima mamu i tatu.
Važnost Božića je u tome što se na taj dan Bog razotkrio svim ljudima, a ne samo odabranima. Uzrok gužvi u crkvama je kako bi Bogu uzvratili ljubav za njegovo rođenje.
Unatoč mnogim stresovima za vrijeme blagdana, polnoćka je svjetlo u tami. Sjaj nade koji nas drži na životu i u najcrnjim danima.
Iako će svatko od nas neki drugi smisao naći u polnoćki, ono što je sigurno da će svatko naći Boga u svom srcu koji je ondje napravio svoj dom.