Jezični savjet pripremio dr. sc. Mile Mamić.
Hod je vrlo zanimljiva riječ. U genitivu jednine je kratki naglasak: hőda. Dativ i lokativ jednine se razlikuju po naglasku: Možemo se pridružiti Hődu za život. Možemo sudjelovati u hòdu ili nekoga poznati po hòdu. Možemo nešto rješavati u hòdu. Hod može značiti i mjeru udaljenosti. Nije dobro imati puno prazna hoda. To je glagolska imenica od glagola hodati ili hoditi. Opći glagol kretanja je ići s mnoštvom složenica. Njegovo je značenje znatno šire nego u nekim jezicima. Nama je on i istoznačnica za „putovati“. Glagol ići je nepravilan: Ići – idem – išao. U složenicama ima još i osnova –laziti: dolaziti. Oblici mu se tvore od različitih osnova. U obliku išao krije se korijen glagola hoditi/hodati, samo što je h prešlo u š, kao npr. Duh – Duše. Momak i djevojka hodaju, upoznaju se prije ženidbe. Prastaru riječ hod nalazimo i u drugim slavenskim jezicima. Nalazi se i u složenici hodočašće, gdje hodom iskazujemo komu čast. Kad se radi o velikim udaljenostima i putovanju raznim prijevoznim sredstvima, neki to preinačuju u vozočašće. I sami se smiju kad to kažu jer nije to potrebno.
Sveza Hod za život nastala je u novije vrijeme
Riječ žìvot vrlo je dinamična: nom. jd. žìvot, gen. jd. živòta, vokativ jd. žȉvote, gen. mn. živóta. Kad je riječ o ljudskom životu, on je sudbinski vezan s riječju smrt. Vidjeli smo: život i smrt se i opisuju jedno pomoću drugoga u ljudskom smislu, uključujući vremenske odrednice početak i kraj. Tako su riječi doživotni i dosmrtni u općejezičnoj uporabi istoznačnice, ali se u hrvatskom pravnom jeziku znatno razlikuju. Ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju nisu isto. Sveza Hod za život nastala je u novije vrijeme. To je u uskoj vezi sa životom i smrti. Dosta je česta sveza: kultura života i kultura smrti. U pitanju je odnos prema vrijednostima, prema Bogu i čovjeku, prema temeljnim ljudskim pravima, prema savjesti, prema opredjeljenju za dobro ili zlo.
On je Put, Istina i Život. On je Život i prvi hodač za život. On je začetnik Hoda za život.
Hod za život posebno je organizirana manifestacija Pokreta za život (Pro Life). To je udruga aktivista na svjetskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini koja se je opredijelila za život, sreću, blagoslov. Žele to svima pokazati i pozvati ih da se opredijele za Život i budu poput njih sretni i blagoslovljeni. Bog, Tvorac života u Ponovljenom zakonu (30, 15) kaže: „Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću…“ a malo dalje (30, 19-20) nastavlja: „Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga…“ Cijela Biblija je Poziv na Život. Ona je ljubavno pismo Boga živoga živomu čovjeku. Imamo, dakle, na jednoj strani: život, sreću, blagoslov…, a na drugoj: smrt, nesreću, prokletstvo… Imamo dvije uigrane, uvjetno rečeno, ženske ekipe, da ne kažem momčadi. Na jednoj strani su pozitivne ljudske osobine, sklonosti, krjeposti, vrline. Kapetanica im je poniznost i ljubav, dvije u jednoj, nerazdružive i snažne. Na drugoj su strani negativne ljudske osobine, sklonosti, navike, mane. Kapetanica im je oholost. U prekrasnoj priči Heraklo na raskršću i u kršćanskoj umjetnosti krjeposti i mane su personificirane. Ta se utakmica igra u ljudskom srcu, u meni, u tebi, brate i sestro, u svakom čovjeku, u cijelom čovječanstvu kroz povijest. Zbog čovjekove grješnosti negativne nam se osobine tako lako primaju, a pozitivne se tako mukotrpno stječu, čuvaju, učvršćuju i njeguju. Puno toga u nama „navija“, „igra“ za negativke, a da toga nismo dovoljno ni svjesni. A u dubini duše želimo ono drugo, dobro, sveto. Treba nam pomoć s neba. Treba nam milost, Božja snaga. Bog nam priskače u pomoć. Marijinim pristankom (Neka mi bude po riječi tvojoj) Sin Božji postaje čovjekom u osobi Isusa Krista. On je Put, Istina i Život. On je Život i prvi hodač za život. On je začetnik Hoda za život. To je prvi spasenjski korak Sina Božjega. On osobno ulazi u ljudsku povijest, uzima ljudsku narav, utjelovljuje se, postaje čovjek, naš brat, jedan od nas. Hod za život je javno očitovanje opredjeljenja za život kao Božji dar. Zauzimanje za zaštitu ljudskoga života od začeća do prirodne smrti. Zauzimanje za odgovorno ponašanje prema daru života, za ljubav prema Bogu i čovjeku, solidarnost, altruizam, žrtvovanje za druge, darivanje, sebedarje, divljenje pred čudom života.
Hod za život je javno očitovanje opredjeljenja za život kao Božji dar.
„Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo.“ (1 Iv 3, 1) Svaki je čovjek Božje stvorenje. Od Boga smo, Bog nas ljubi, Bog dolazi k nama, među nas, uzima ljudsku narav, postaje čovjekom da nas sve otkupi, spasi, dovede Ocu. U svakodnevnoj borbi između dobra i zla, u ovoj teškoj utakmici između mana i krjeposti, velika je stvar što su Isus i Marija neumorni i trajno djelatni u službi dobra i spasenja čovjeka. To pokazuju mnoga obraćenja u Međugorju i drugdje. Bog se na čudesan način služi ljudima, zbivanjima, djecom, snovima. Hod za život je Božje djelo. Isus i Marija su uvijek na strani života, dobra, krjeposti, čovjeka, spasenja i sreće. Oni su trajno u Hodu za život. Neka cijeli naš životni tijek bude hod za život u svojoj punini! U temelju Marijine i Isusove škole je poniznost, poslušnost Ocu. Marija je ponizna „službenica Gospodnja“, Isus je učitelj „krotka i ponizna srca“ (Mt 1, 29). „On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi…“ (Fil 2, 6-9) Poslušnost, ljubav i njihove „suigračice“, uz Isusa, Mariju i druge svece kao uzore i zagovornike, pomoći će nam u životnoj utakmici za bolji, ljepši i pravedniji svijet.
Hod za život nije načelno hod protiv nego hod za. Biti protiv toga znak je duhovne sljepoće.
Hod za život nije načelno hod protiv nego hod za. Hod za sve spomenute vrijednosti, vrline, krjeposti. Biti protiv toga znak je duhovne sljepoće. Ali zanosni navijači i igrači one druge ekipe, muške i ženske, imaju drukčiji odnos prema tim temeljnim vrijednostima, imaju drukčije poglede, opredjeljenja. Teško bi se moglo reći: ideale. Koliko su slobodni u svojim prosudbama vrijednosti, teško bi se moglo reći. Vjerujem da je Isus na križu i za njih molio: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“ Oni Hod za život i javno zauzimanje za temeljne vrijednosti doživljavaju kao govor mržnje. Oni se proglašavaju naprednima. Njihovo „uvjerenje“ je vrhunac ljudske civilizacije, demokracije, slobode. Oni pobačaj, ubojstvo djeteta u majčinoj utrobi, smatraju „ženskim pravom“. Tko odbija suradnju u tom zločinu jer mu to savjest ne dopušta, smatraju ga nazadnim. Oni se zauzimaju za pravo na pobačaj, a tko to ne će da radi, nema mu posla. Neka radi nešto drugo gdje mu ne treba savjest. Oni se zalažu za pobačaj i eutanaziju, a ta dva zla našega vremena usmrtili su više ljudi nego Stogodišnji rat, svi ratovi i diktature zajedno. Ta se zla nazivaju „ljudskim pravom“ (o čemu /slobodno/ ne odlučuje ugrožena osoba) nego druge osobe radi svoje komocije. To je njihovo „pravo“!
Ljubimo sve ljude! Molimo za sve ljude! Ne isključujmo nikoga! To je pravi Hod za život!
U mnogim se „naprednim“ državama više ne rađaju djeca s posebnim potrebama. Japanski ministar mirovinskog optužuje za krizu umirovljenike što brže ne umiru. Neki bi pojam eutanazije htjeli proširiti sve do začeća ili abortus do punoljetnosti i starosti. U racionalizaciji društvene potrošnje neki će „zdravi“ predložiti da se ubiju svi bolesni i zatvore sve bolnice, neki će „pošteni“ i „slobodni“ predložiti da se pobiju svi kradljivci, kriminalci, zatvorenici. Bez savjesti u srcu ljudska glupost je vrlo domišljata. Zato bi neki htjeli ukinuti priziv savjesti, pravo na savjest. Kakva nas „prava“ još čekaju!? A svaki glas za Život, za pravo nerođenih, bolesnih, ugroženih proglašava se govorom mržnje. Život bez savjesti je zvjerinjak, gdje svatko svakoga može ubiti kad god hoće i za što god hoće, pa i bez razloga. Za njih vrijedi pretpostavka nevinosti, a za nas pretpostavka krivnje. Hvala! Ne želimo takav svijet. Ljubimo sve ljude! Molimo za sve ljude! Ne isključujmo nikoga! To je pravi Hod za život!