“Ne brini, Ne boj se” nastala je jedne večeri kad sam imao nesanice kroz period karantene. Nisam mogao spavati nikako i htio sam iskoristiti to vrijeme nekako na kvalitetan način. Odjednom mi je sinulo kako bi možda mogao napisati pjesmu s obzirom da sam stalno bio u brigama i strahu u tom periodu. Iako svi mi znamo da nam je Isus rekao kako se ne trebamo bojati i da Njemu prepustimo sve naše brige, mi često (nesvjesno) želimo to sve sami prolaziti. Bez pomoći i bez oslonca. I onda se nam se dogodi da naiđemo na zid i ne možemo više nikamo. Ova pjesma upravo govori o tome kako ne možemo sami nikako s našim križevima na kraj. Ali uz Božju pomoć – uvijek.”, objašnjava Panza.

Filip Panza mladi je glazbenik koji se glazbom počeo baviti kao šestogodišnjak kada je s obitelji iz Zagreba doselio u Zadar.

“Počeo sam pjevati u zboru 1997. u Zadru i tada je sve krenulo. Glazbenu školu sam upisao još u osnovnoj školi i dalje nastavio s privatnim satovima klavira kod svoje profesorice, pokojne časne Marije Benedikte Perinčić u glazbenoj školi sv. Benedikta. Kod nje mi se najviše razvila ta ljubav prema klaviru i pjevanju i danas ne bih bio ovdje gdje jesam da nije bilo nje. U međuvremenu sam se pridružio zboru mladih sv. Anastazije u Zadru te sam su mi oni uvelike približili suvremenu duhovnu glazbu i tamo sam već 11 godina.”, ponosno ističe mladi glazbenik.

Panza ističe da je do sada uvijek radio samo aranžmane za pjesme te je uglazbio pokoju stvar, a ovo je prvi put i da se okušao i kao tekstopisac.

“Moram naglasiti kako mi je u aranžmanu uvelike pomogao i producent Renato Babić koji je dodao taj dodatan sound na moj vokal i klavir. Sve to skupa je pridonijelo da se okušam u kreiranju nečeg novog i da izađem iz svoje comfort zone. Ideju sa snimanje videa na Krupi sam dobio upravo tamo jednog dana kad sam bio na izletu. Mjesto je predivno i dok sam pisao pjesmu sam zamišljao neku prirodu i zelenilo. Na snimanju su sudjelovali ljudi iz GITZ produkcije – Antonio Paić i Božidar Banov, te fotograf Petra Tičić i vizažist Iva Crljenko. Svi ti ljudi su mi jako pomogli u realizaciji moje ideje i inspiracije i od srca sam im zahvalan kako su objeručke prihvatili izazov”, zaključuje Filip Panza.