“Nema točnog odgovora za koga glasovati jer u svakoj političkoj opciji postoje dosljedni ljudi, dosljedni vjernici, postoje lašci, ljudi koji se pretvaraju da su ono što nisu i zato je uvijek važno, neovisno o našim osobnim opredjeljenjima, gledati na drugoga kao čovjeka i političare kao ljude.” Naglasio je to Mate Mijić napominjući da političari nisu sveci, nisu mesije, grešni su, radit će pogreške, ali pitanje je tko griješi u dobroj namjeri, a tko griješi namjerno, s predumišljajem.

“Mislim da je u tom smislu vrlo važno za ljude, a sada imamo i tu mogućnost, doduše skromnu, glasovati s jednim preferencijalnim glasom za neko ime i prezime. Moj savjet, ako ništa drugo, da se upravo to iskoristi.”

I nema točnog odgovora tko je na tom, uvjetno rečeno, katoličkom dijelu spektra politike vjerodostojniji zato jer ćete uvijek među njima naći ‘trulu jabuku’ i onda na temelju jedne, dvije, pet trulih jabuka čitavu tu opciju najjednostavnije proglasiti trulom, istaknuo je Mijić.

Mate Mijić i HKR-ova urednica Diana Tikvić

“Mislim da bi takav pristup bio ‘protukatolički’. Treba u ljudima tražiti dobro. One koji su na putu prema dobru treba poticati, da nastave činiti dobro, a ne na prvom posrtaju se odricati njih i onoga što oni zastupaju”, rekao je Mijić i uz ostalo posvijestio:

“Mi po svom političkom uvjerenju možemo biti nacionalisti ili suverenisti, ali smo po krštenju globalisti. Interese Katoličke crkve na razini svijeta često nije lako ili gotovo nemoguće uskladiti s nacionalnim interesima i baš zato ih treba razdvojiti.”

Naš kolega Ivan Hrstić podsjetio je da najveći dio onoga što se nalazi u Ustavu zapravo su vrijednosti koje su proistekle iz godina kršćanstva, malo drugačije napisano – ponekad pozitivno, ponekad negativno.

“Ali sve što danas predstavljamo kao vrijednosti sekularnog društva jest, na neki način, proisteklo je i ima čvrste korijene upravo u kršćanstvu i da nije bilo onih koji su se za to borili, kroz tih 2000 godina, vjerojatno ne bi bilo ni tih vrijednosti.

Odricati danas pravo Crkvi da se bori za to – znači zapravo da bi svatko tko to radi trebao razmotriti ima li on doslovno i sam prava; ako ćemo biti striktni ‘boriti se za neka svoja uvjerenja koja su ponekad gotovo pa ‘parareligiozna’ u borbi protiv Crkve u Hrvatskoj i u drugim različitim državama”, naglasio je Hrstić.

Tihomir Dujmović i Ivan Hrstić

Tihomir Dujmović je, pak, razložio koliko je još uvijek naše društvo pod utjecajem komunističkih natruha, ali je unatoč svemu izrazio svoj optimizam jer mi živimo u slobodnoj Hrvatskoj, što je privilegij među tolikim generacijama Hrvata koja su snivali taj san.

“Imamo okvir, Hrvatska će biti onakva kakvu je napravimo, sve je na nama. Međutim, mi nismo izolirani otok i sve ove borbe i bitke koje se vode u svijetu, koje pojednostavljeno možemo staviti u borbu globalista i suverenista, u vremenima koje dolaze, bojim se da će biti sve veće i veće i sve žešće i žešće”, rekao je Dujmović.

Smatra da će se trebati čvrsto držati vlastitih korijena i boriti se za te korijene jer taj ‘globalistički cunami’, koji dolazi, mete sve ispred sebe i to je oluja kakve dosad nije bilo, makar se o njoj premalo govori.

“To je takva oluja, da kada taknete do kraja u to – premda ja nisam zagovornik predsjednika Trumpa – onda završava otprilike ovako kako završava sad u Americi.”

“Dakle” – nastavio je Dujmović – “mislim da se trebamo držati čvrsto svega onoga što nas je formiralo i odredilo i nastaviti istim ovim putem kojim se borimo ovih 30-tak godina i ja sam u tom kontekstu optimist gledajući mlade generacije koje nisu uopće toliko apolitične, kao što to ispada, i koje savršeno razumiju razlikovati crno od bijeloga i bijelo od crnoga.”