Savjet pripremio doc. dr. sc. Borko Baraban.
Jezična kultura mora skrbiti o najsitnijim jezičnim razlikama. To nam pokazuje jezična razlika između izraza kod kuće i priloga kući. Značenjske razlike među njima nema jer i imenica i prilog pokazuju da netko boravi u kući, odnosno da je u svojem domu. Njihova jezična vrijednost ipak nije ista.
Izraz kod kuće sastoji se od genitiva imenice kuća i prijedloga kod. Ta je jezična tvorevina u skladu s hrvatskim jezičnim sustavom i u književnom načinu izražavanja rijetko će se pogriješiti u njezinoj uporabi.
Međutim, u svakodnevnoj se jezičnoj praksi često čuju izrazi: nije kući, bio sam kući i sl. gdje je kući ostatak staroga lokativa bez prijedloga koji se u suvremenom hrvatskom književnom jeziku ne rabi.
Oblik kući u hrvatskom se jeziku može rabiti samo kao dativ imenice kuća, a osobito onda kada upućuje na cilj ili smjer, pa se gramatički naziva dativ cilja ili dativ smjera kao primjerice u izrazima: otišao je kući, idem kući i sl.
Razlikovanje dativa imenice kuća i priloga kući, koji su po obliku isti, važno je za hrvatsku jezičnu kulturu. Umjesto priloga kući u hrvatskoj jeziku treba rabiti genitiv imenice kuća s prijedlogom kod što je posve u skladu s hrvatskim jezičnim sustavom jer genitiv s prijedlogom kod označuje mjesto.