Iz Vijenca broj 684.

Uz misu zadušnicu za žrtve bleiburške tragedije i Križnoga puta u povodu 75. obljetnice

Kako se brani Sarajevo

Sveta misa za žrtve Drugoga svjetskog rata, Križnoga puta i poraća unatoč hajci dostojanstveno je proslavljena. Nažalost, bosanskohercegovačka demokracija je takva da su kardinala Puljića, nazočne svećenike i puk morali čuvati policajci. Od koga su ih i gdje čuvali? Čuvali su ih u Sarajevu od subnorovaca i njihovih pristaša okićenih istim onim petokrakama pod kojima se dogodila bleiburška tragedija i napadi na Sarajevo u posljednjem ratu.

Piše: Ilija Musa

Pritisnuti smjenom kriznih stožera i kriminalom oko kupnje respiratora, kao i nepoštivanjem dogovora o raspodjeli sredstava i željom za diskvalifikacijom županija u tom postupku što vodi i konačnom dokidanju ustavnih prava Hrvatima, a sve u tijeku manipulacija pri imenovanju Središnjeg izbornog povjerenstva, pred lokalne izbore, kako bi oči javnosti usmjerili u nekom drugom pravcu, svoje negativne stavove uz hrvatskog izrekla su i druga dva člana BH-predsjedništva. 

Najava mise zadušnice u povodu 75. obljetnice bleiburške tragedije i Križnoga puta koja je popraćena okrutnim prijetnjama i uvredama uzoritoga kardinala Puljića, Katoličke crkve i hrvatskog naroda, izazvala je niz reakcija u Bosni i Hercegovini i izvan nje. Mnogi svjesni značenja mise posvećene pijetetu žrtve, koji objektivno cijene povijesnu istinu, masovna smaknuća bez pravde i suda kakva su i spomenuta, kako razoružanih vojnika, tako i civila, žena i djece, s poštovanjem su poduprli obilježavanje obljetnice. Nažalost bilo je i onih koji su, zlorabeći svoj položaj, manipulirali javnošću, insinuirali i iskrivljivali povijesne činjenice i razloge organizacije misnoga slavlja te širili mržnju, ali ni ovaj put nisu uspjeli kardinala i katolike otjerati iz Sarajeva i otkazati misu. 

Zašto se misa održala u Sarajevu

Uzoriti kardinal Puljić sukladno dogovorima organizatora s biskupskim konferencijama trebao je ove godine održati misu za žrtve Križnoga puta na Bleiburškome polju, ali su zbog niza objektivnih okolnosti neke programske odrednice promijenjene. 

Kad je riječ o kardinalu Puljiću i njegovoj ulozi, dogovoreno je održavanje mise u Sarajevu. 

Nažalost, „europski Jeruzalem“, kako ga je sam papa Ivan Pavao II. prigodom svog posjeta 1997. nazvao, prema većini izvješća nije pokazao potrebnu demokratičnost i snošljivost u različitosti, ni objektivnost, ni političku zrelost, a ni domoljublje prema BiH kao složenoj etničkoj, kulturnoj i vjerskoj zajednici u kojoj bi se upravo na bogatstvu različitosti plodili rezultati mira i napretka. 

Za njih se misa, u zlu njihove tendencioznosti, okrenula u ono što ne može biti: u veličanje ustaštva, pa bi je, rekoše, nastupajući u duhu svojih učitelja – boljševičkih inženjera duša, u oznaškoj totalitarnoj maniri, najbolje bilo zabraniti, sa svrhom čuvanja antifašističkih vrijednosti na korist multietničkom i multikonfesionalnom glavnom gradu BiH. Ima li pameti, humanosti i izlaza smišljena u toj i takvoj „prokletoj avliji“? 

Jedan od prvih koji se „borio“ za zabranu mise bijaše Hrvat, drugi bošnjački član predsjedništva BiH, Alijin Zlatni ljiljan, Željko Komšić. Vjerojatno iz svima poznatih razloga nije bio kadar razumjeti kardinala, a pogotovo što je to misa, za koga se prikazuje i da sve žrtve, počevši od djece do staraca, baš svi, zaslužuju pravo na prikazivanje mise za spas duša. 

Stvarni razlozi za traženje zabrane mise

Očekivano, pritisnuti smjenom kriznih stožera, kriminalom oko kupnje respiratora i ostavkama voditelja Civilne zaštite, kao i smjenama visokih političkih dužnosnika zbog sudjelovanja na korona-zabavama, nepoštivanjem dogovora o raspodjeli sredstava i željom za diskvalifikaciju županija u tom postupku, što vodi i konačnom dokidanju ustavnih prava Hrvatima, a sve u tijeku manipulacija pri imenovanju Središnjeg izbornog povjerenstva, pred lokalne izbore, kako bi oči javnosti usmjerili u nekom drugom pravcu, svoje negativne stavove izrekla su i druga dva člana BH-predsjedništva. 

Kako se histeriji pridružuju i sarajevskoj čaršiji podložni mediji, prijetnje zbog pokroviteljstva misne proslave dobivaju i političari iz vodstva Hrvatskoga narodnog sabora BiH, a političko Sarajevo osuđuje ponašanje Hrvatskoga sabora zbog pokroviteljstva mise.

Nažalost, izvan konteksta, po inerciji i spontano (valjda da se, udovoljavajući čaršiji, na svojevrstan način ograde) bez sustavnije analize i objektivnije prosudbe javljaju se i neka strana veleposlanstva. Sve te organizacije i mediji zaboravljaju kako se 1995. Biskupska konferencija BiH, o 50. obljetnici završetka Drugog svjetskog rata, pismom dostojanstveno prisjetila svih žrtava Prvoga i Drugoga svjetskog rata, između ratova, u poraću, napose govoreći o bleiburškoj tragediji, kazavši kako se uz molitvu za Hrvate katolike mole i za sve nevine žrtve u drugim narodima koji stradaše u okrutnosti ratnog vihora. I te je godine, i više puta nakon toga, u Sarajevu slavljena misa za stradalnike Drugog svjetskog rata i Križnoga puta, a i vijenci su njima u čast spuštani u Miljacku i nikada do sada nije bilo takvih prijetnji i takve mržnje.

Potpora kardinalu Puljiću

Međutim, nije ni demokratski svijet ostao gluh i slijep na prijetnje i pozivanje na mržnju protiv kardinala i Katoličke crkve u BiH. Agresivna nastojanja za onemogućavanje misnoga slavlja potaknula su na reakciju i papinskog nuncija u BiH, Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu, Hercegovačku franjevačku provinciju, niz drugih vjerskih i javnih ustanova i pojedinaca, ali i najsnažniju političku grupaciju u Europskom parlamentu, Europsku pučku stranku. 

Apostolski nuncij mons. Pezzuto u svojoj izjavi ističe da u potpunosti podupire priopćenje BK BiH kojim katolički biskupi odlučno odbacuju sve nepravedne sudove i insinuacije s obzirom na misu koja se slavi 16. svibnja 2020, naglašavajući kako osuda svih zločina, bilo tko da ih je počinio, molitva za spas duša nevinih i oprost, predstavljaju temelj civiliziranih odnosa.

Franjevačka provincija Bosna Srebrena „…uz odlučno odbacivanje orkestriranih huškačkih napada, politikantskih zadiranja u isključivo vjerska pitanja i pokušaja ugrožavanja vjerskih sloboda te uz podršku održavanju mise za sve nevine žrtve nastradale u Drugom i nakon Drugoga svjetskog rata …“, sjeća se svojih 57 pobijenih članova u tome razdoblju. Napokon se jasno očitovala i o svojim članovima koji poradi osobnih interesa, na tragu Ahdname, služe bošnjačkoj politici, istaknuvši kako se u potpunosti i „nedvosmisleno ograđuje od nekolicine članova Provincije koji svojim javnim nastupima u medijima na bilo koji način relativiziraju blajburšku tragediju našeg naroda, a koji i inače svojim dosadašnjim necrkvenim aktivizmom već dugo godina, kršeći norme crkvenog i redovničkog prava, pridonose rušenju ugleda Provincije Bosne Srebrene i zbunjivanju naših vjernika.“ 

Hercegovačka franjevačka provincija, čijih je 66 svećenika pobijeno rukom Titovih vojnika, uglavnom prilikom „oslobađanja“ Mostara i Širokog Brijega, pridružujući se Izjavi BK BiH daje potporu kardinalu Puljiću i između ostaloga izjavljuje: „U prostoru onoga nerecivog, u našim najdubljim molitvama, nalaze se sve žrtve, a osobito one čije kosti ni nakon sedam i pol desetljeća ne mogu u miru počivati, a većini od njih ne zna se za grobove. Među ovima su i zemni ostaci naše ubijene braće franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije sa sjedištem u Mostaru.“

Europska pučka stranka u pismu potpore kardinalu Puljiću iskazala je: „Europski je parlament početkom ovog mandata usvojio Rezoluciju o 80. obljetnici početka Drugoga svjetskog rata i značaju koje europsko sjećanje ima za budućnost Europe, i to 10 godina nakon Rezolucije o europskoj savjesti i totalitarizmu, u kojoj je prepoznat značaj sjećanja na prošlost, jer bez sjećanja pomirenje nije moguće. U tom svjetlu, u ime Radne skupine EPP-a za međukulturne odnose i međureligijski dijalog, u potpunosti podržavamo Vaše pravo na njegovanje kulture sjećanja, kao i Vaše pravo da u subotu služite svetu misu za žrtve bleiburške tragedije.“

Bosanskohercegovačka demokracija

Sveta misa za žrtve Drugoga svjetskog rata, Križnoga puta i poraća dostojanstveno je proslavljena. Nažalost, bosanskohercegovačka demokracija je takva da su kardinala Puljića, nazočne svećenike i puk morali čuvati policajci. Od koga su ih i gdje čuvali? Čuvali su ih u Sarajevu od subnorovaca i njihovih pristaša okićenih istim onim petokrakama pod kojima se dogodila bleiburška tragedija i napadi na Sarajevo u posljednjem ratu. A u području koje je policija nadzirala su uz katedralu i ulice među kojima su i one koje nose imena istaknutih pripadnika i zapovjednika SS-ove Handžar-divizije, kao i drugih istaknutih dužnosnika NDH, redom muslimana, a, zanimljivo, ti nazivi ulica i škola u antifašističkom Sarajevu nikomu ne smetaju. 

Nominalno demokratska država, Bosna i Hercegovina ima na snazi oktroirani Ustav, koji je integrirao prava Europske konvencije u svoj sadržaj. Zanimljivo, povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe, zanemarujući stvarne probleme u poštivanju ljudskih prava u BiH, javila se jer bi i ona zabranila misu u sarajevskoj katedrali. Da, ta povjerenica, naša Sarajka Dunja Mijatović, drznula se insinuirati kako bi se misa za pobijene razoružane vojnike, civile, žene i djecu kojima se ni za grobište ne zna, a kosti su im razasute od Bleiburškog polja do Makedonije, mogla doživjeti kao glorifikacija ustaškoga pokreta i NDH. Povjerenica Vijeća Europe za ljudska prava tako besramno zlorabi svoj položaj, zanemarujući kako je upravo institucija u kojoj djeluje Rezolucijom iz 1996. o mjerama za uklanjanje nasljeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava, kao i Rezolucijom 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima iz 2006, ukazala na zlodjela komunističkih sustava (što ona sebi ne želi osvijestiti). 

Nažalost, nije ju u izjavi spriječilo ni to što sukladno Europskoj konvenciji svatko ima pravo na pravično suđenje, pa bi se tim više moralo govoriti o pobijenima na Križnome putu. Zapravo, umjesto da se zalaže za slobodu vjeroispovijedi, kao temeljno ljudsko pravo, ona dezavuira i domaću i međunarodnu javnost pozivajući na linč. 

Riječju, zbog svega toga gospođa Mijatović dužna je objasniti u čije je ime nastupala dajući spomenutu izjavu i što je time htjela postići. Ako je govorila suprotno stavovima Vijeća Europe, o čemu je MEIVP RH uputio prosvjednu notu toj organizaciji, ima li minimum dostojanstva i hoće li zbog zlouporabe položaja podnijeti ostavku na dužnost koju obnaša? 

Izvor: br. 684 od 21. svibnja 2020.