Nažalost, taj barokni biser, izgrađen početkom 17. stoljeća na mjestu stare dominikanske crkvice iz 14. stoljeća, čiji su zidovi i svodovi ukrašeni raskošnom baroknom štuko dekoracijom iz 1732. godine te freskama i oltarima iznimne vrijednosti, teško je stradao u potresu koji je 22. ožujka pogodio Zagreb i okolicu. Čeka ga dugotrajan i zahtjevan proces obnove čiji opseg još uvijek nije poznat.

O kakvim je oštećenjima riječ i koji su daljnji koraci u spašavanju tog bisera hrvatske sakralne i kulturne baštine, razgovarali smo s rektorom preč. Magićem. On nam je na početku razgovora rekao kako mu je prva pomisao nakon prvog potresa bila upravo na Katarinu i strah da se nije srušila.

“Nakon tog prvog potresa odmah sam otišao u Katarinu. Bio sam sretan što se nije ostvario moj strah o rušenju, no kad sam ušao u crkvu, zbog oblaka prašine ništa nisam vidio te sam se pobojao da se urušio svod. Tek u podne moglo se vidjeti što se zapravo dogodilo.

Teško stradala i konstrukcija crkve i umjetnine u njoj

O razmjerima štete još uvijek nije moguće govoriti, no evidentna su teška konstrukcijska oštećenja svoda. On se u nekim dijelovima pomaknuo iz svojih gabarita te još uvijek postoji opasnost od urušavanja. To je i razlog, dodaje rektor Magić, zašto crkva još uvijek nije očišćena i zašto još nije napravljena procjena stvarnog stanja. Najprije je potrebno osigurati crkvu za siguran ulazak i daljnje radove.

Opasna oštećenja na svodu / foto: Zvonko Franc

Nažalost, osim stradanja štuko dekoracija, teško je stradao i jedini mramorni oltar u Katarini, sv. Ignacija – djelo mletačkog baroknog kipara Francesca Robbe iz 1729. godine. Naime, kip sv. Franje Regisa s tog oltara pao je u potresu sa svog postolja te se razbio u nekoliko dijelova.

Uništeni kip / foto: Zvonko Franc

Riječ je kipu vrhunske umjetničke vrijednosti koji je 1971. godine bio jedan od četrdesetak eksponata iz tadašnje Jugoslavije na međunarodnoj umjetničkoj izložbi u Parizu. Osim njega, stradala je i menza oltara s koje je odlomljen poveći dio. Od preostalih šest drvenih oltara samo je jedan oštećen, ali ne ozbiljno, jer se odvojio samo jedan stup. Glavni oltar pretrpio je manje oštećenje uslijed pada dijelova žbuke sa svoda.

Začuđujuće je što oltarna freska, koja prikazuje sv. Katarinu među aleksandrijskim filozofima (djelo ljubljanskog slikara Kristofora Andrije Jelovšeka), za razliku od drugih fresaka nije, prema dosad viđenome, znatnije stradala, iako je površinom najveća.

Obnova će biti dugotrajna, ali vjerujem da će svi pomoći

Od ostalog crkvenog inventara zamjetna je šteta na klupama koje su na nekoliko mjesta pukle uslijed padanja žbuke. Sve u svemu, zaključuje rektor Magić, čeka nas zahtjevna i dugotrajna obnova Katarine, a u čemu se nada da će pomoći svi koji to mogu od pojedinaca do crkvenih i državnih institucija. Kako je rekao, Katarina je biser koji svojim sjajem svijetli cijelom svijetu i svojom ljepotom ispunja srce svakog čovjeka. Ne omogućiti mu to bilo bi, u najmanju ruku, šteta.

Pogled prema oltaru / foto: Zvonko Franc

Katarina je u svojoj povijesti više puta proživjela stradanja: u požarima 1645. i 1674. godine, u potresu 1880. godine i svaki puta je obnovljena. Posljednji put je obnavljana za vrijeme rektora Magića od 1978. do 1992. godine.

“Katarina je naše blago i nadam se da ćemo uspjeti što prije osigurati je skelama, sanirati napukline u svodu, pristupiti obnovi, ali i slavljenju Boga u njoj. Napravljena je na veću slavu Božju, a time i na dobro svakog čovjeka. I neće to biti prvi puta da se Boga slavi liturgijom i umjetnošću pod skelama. Zahvaljujem svima koji su već iskazali svoj interes za pomoć te pozivam sve koji mogu da se uključe u ovaj plemeniti rad obnove naše Katarine”, zaključio je rektor Magić.