„Ako je kršćanska obitelj zajednica čije su veze po Kristu obnovljene preko vjere i sakramenata, njezino sudjelovanje u poslanju Crkve mora se ostvariti zajedničarski: supruzi, dakle, zajedno kao bračni par, roditelji i djeca kao obitelj moraju živjeti svoje služenje Crkvi i svijetu. Oni u vjeri moraju biti jedno srce i jedna duša“, ističe sv. papa Ivan Pavao II., u apostolskoj pobudnici Familiaris conzortio br. 50, a mi predstavljamo deveteročlanu obitelj Bošnjaković iz Bapske.

Margareta i Hrvoje u braku su dvadeset godina i imaju 7 djece. To su  Andrija (19), Luka (18), Dora (15), Toma (14), Šimun Petar (11), Ivan (7) i Marta (5). Andrija i Dora su gimnazijalci, Luka se školuje za poljoprivrednog tehničara, Toma i Šimun idu u osnovnu školu, a Ivan i Marta idu u vrtić. Obitelj Bošnjaković dio je Župe sv. Jurja mučenika koju predvodi vlč. Pavao Kolarević. I Hrvoje i Margareta članovi su Župnog pastoralnog vijeća, a Margareta animira i dječje crkveno pjevanje

„Iznenada i nepripremljeno našli smo se u novoj situaciji, kao i ostali žitelji naše Domovine. Nije bilo jednostavno prebaciti se u drugi film, ali mislim da nam dobro ide“, ističe Margareta osvrćući se na aktualno stanje ograničenoga kretanja radi sprječavanja širenja zaraze koronavirusa te nastavlja: „Suprug i ja zaključili smo da smo konačno počeli funkcionirati kao prava obitelj. Nema letanja za vanjskim obavezama kao što su glazbena škola, nogomet te ostale aktivnosti u poslijepodnevnim satima. Stoga, nema ni nervoze, hektike, nego smo svi tu, zajedno, svaki dan, cijeli dan. Imamo puno vinograda, pa muški dio obitelji svaki dan odlazi u vinograd. Za to vrijeme, ženski dio obitelji sprema čisti, pere, suši, kuha…“

Večernji sati rezervirani su za obiteljsku molitvu: „Navečer, u 20 sati vrijeme je za krunicu. Do sada smo je molili samo nedjeljom, ali kako je započela situacija s virusom i u Hrvatskoj, odlučili smo moliti svaku večer. Moram priznati da nas je ona na neki čudesan način više i bolje povezala. Nedjeljnu svetu misu pratimo iz naše katedrale u Đakovu. S jedne strane drago nam je vidjeti naše pastire, ali nam bude teško što ne možemo primiti živog Krista u svoje srce“, naglasila je Magareta i uime svoje obitelji poručila: „Ovo što nam se događa gledamo i prihvaćamo kao poziv na promjenu i obraćenje jer možemo i moramo biti bolji. Bolji supružnici, roditelji, prijatelji, sumještani, a ponajviše bolji prema svome Stvoritelju i Otkupitelju. Ohrabreni vjerom u Uskrslog Krista, obdareni nadom da na kraju Dobro pobjeđuje u bratskoj i sestrinskoj ljubavi svima čestitamo Uskrs!“