Krunicu Djetetu Isus, koja je danas najraširenija pobožnost Djetetu Isusu, odobrio je papa Pio IX. Riječ je o pobožnosti koja ima svoj početak u Pragu, gdje je danas i poznato svetište Djeteta Isusa.
Pobožnost Djetetu Isusu ostavila nam je u baštinu s. Margareta od Presvetog Sakramenta koja je, kako ističe ravnateljica Društva prijatelja Maloga Isusa – s. Ana Marija Kesten, umrla na glasu svetosti 1648. godine u 27. godini života.
S. Margareta je napravila krunicu po nadahnuću, koje je primila s neba, a sastoji se od tri Očenaša – koji se mole na čast Svete obitelji, i 12 Zdravo Marija – na čast prvih 12 godina Isusovog djetinjstva. Razmatraju se sljedeća otajstva – utjelovljenje, pohod Blažene Djevice Marije Elizabeti, Isusovo rođenje, poklon pastira, obrezanje, poklon Triju Kraljeva, Isusovo prikazanje u hramu, bijeg Svete obitelji u Egipat, boravak u Egiptu, povratak Svete obitelji u Nazaret, život u Nazaretu te Isusovo naučavanje u hramu među učiteljima i pismoznancima. Krunica završava zahvalnom molitvom Djetetu Isusu.
“Isus je s. Margareti objavio koliko mu je drago širenje ove pobožnosti, i pokazao u jednom viđenju tu malu krunicu, čija su zrnca bila osvijetljena nadnaravnom svjetlošću. Obećao joj je da oni koji budu nosili i s pobožnošću molili ovu krunicu, sačuvat će svoju čistoću i nevinost”, rekla je s. Ana Marija, te dodala kako su u vrijeme dok je živjela s. Margareta, molenjem krunice zadobivena mnoga čuda i milosti duhovne i vremenite.
“S. Margareta je preporučila da svi nose i mole ovu krunicu Djeteta Isusa, kao znak veličine i nevinosti Isusove u jaslicama, i kao čvrstu nit koja nas s njim povezuje”, rekla je ravnateljica Društva prijatelja Maloga Isusa. Poučila je da se pobožnost posebno moli ponedjeljkom kada se slavi Praški mali Isusi i svakoga 25-tog u mjesecu, jer je to dan slavnog Utjelovljenja i Rođenja Sina Božjega. Podsjetila je i na riječi s. Margarete da se “taj dan slavi radi velikih milosti kojima nas je Božansko Dijete obdarilo jer se želi razdati”.
Veliki štovatelj Maloga Isusa bio je prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler, utemeljitelj Družbe sestara služavki Maloga Isusa. “Našu Družbu je posvetio Malome Isusu. Često je pjevao Malome Isusu, božićne pjesme su mu bile jako drage, i po tome su ga se sjećali njegovi suradnici. U Stadlerovoj ostavštini koju je pisao, kao pastir vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije ili nama redovnicama, brojne su misli o Malome Isusu”, rekla je s. Ana Marija, te izdvojila sljedeće:
“Mali Isus hoće da mu veselim srcem služimo”.
“Ovako se htjede roditi Onaj koji hoće da ga se ljubi, a ne da ga se boje”.
“Valja često govoriti Malome Isusu: ‘što si Ti manji, to si meni draži, jer si se baš takav htio u štali, na slami roditi, da te ljubim'”.
“Ne bojte se! Mali Isus je jači od svih vaših nevolja”.
“Gledam drago Djetešce gdje plače u jaslama, slabo je, tužno, siromašno, nevoljno, a srce mi kaže da je to Djetešce moj Bog, koji zato postade djetetom da ga se ne bojim, već da mu upravo trčim i da ga ljubim svim srcem i svom dušom”.