Jeruzalem je bio središte štovanja Boga u židovskom narodu. Iščekivalo se da svaki značajni Božji zahvat krene iz Jeruzalema. Sve oči pobožnih židova bile su usmjerene prema Jeruzalemu, u nadi da će odatle krenuti politička i društvena reforma koju su oni očekivali. Tako se ondje očekivao i dolazak Mesije. Židovi su u Isusu i gledali Mesiju. Međutim, bila je to slika po njihovoj mjeri – slika političkog osloboditelja, a ne Spasitelja i Otkupitelja.

Isusov ulazak u Jeruzalem bio je itekako primijećen i popraćen radošću i usklicima. Dok se probijao kroz masu, židovi su vikali: “Blagoslovljen koji dolazi u Ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!” Židovi su u tom trenutku bili uvjereni da je Isus Mesija, te su Ga zato pozdravljali i slavili. Isus ostaje miran, jer je znao što Ga čeka – od tog istog naroda.

Nada u ispunjenje očekivanja, pa razočaranje

Zanimljivo je kako je Isus na magarcu dojahao u Jeruzalem s istočne strane, što za židovski narod nikako nije bilo nevažno. Židovi su znali da se radi o ispunjenju Pisma, zato su Ga i dočekali kraljevskim poklikom “Hosana”, što znači “spasi nas”.

Međutim, Isus je i riječima i djelima pokazao da nije kralj koji će preuzeti zemaljsko kraljevstvo, nego Kralj koji će kraljevati u srcima. Židovi su se razočarali. Oni su imali svoju viziju kralja, kao državnika. Narod se zato nekoliko dana kasnije jasno odlučio za Barabu, osudivši Isusa na smrt, iako su bili svjedoci brojnih Njegovih čudesnih djela.

Prevrtljiva ljudska srca

Radi se o dva potpuno različita događaja iz Evanđelja, o dvije scene koje su jedna pored druge, nezamislive, a u istom narodu. Isusu najprije kliču i slave Ga, a koji dan kasnije svjetina viče i poručuje Pilatu: “Raspni ga!”

Svaka osoba u svojoj slobodi ima priliku napraviti veliko dobro i veliko zlo.

Slava pa poniženje. Strašan kontrast koji se, nažalost, dogodio i u Isusovu slučaju. Jesu li isti ljudi oni koji su Ga dopratili u Jeruzalem i oni koji su se našli pred Pilatovom sudnicom i tražili Njegovu smrt? Teško je reći, ali mnoštvo lako padne u euforiju i pod utjecaj drugih.

Svaka osoba u svojoj slobodi ima priliku napraviti veliko dobro i veliko zlo. Ovaj dan govori najviše i o nama. Malotko ima svoje osobno mišljenje za koje se spreman boriti, nego se radije priklanja većini. Koliko često i mi sami imamo hrabrosti boriti se za svoja uvjerenja, a koliko često padamo pod utjecaj drugih!?

Odluka je na nama

Jasno da je lakše prepustiti se masi, ali to ne vodi u pravome smjeru. Boriti se za ideale teško je i bolno, ali se sigurno isplati. Svojim odlukama svatko od nas Isusa slavi ili Ga razapinje, isto kao što je napravio tamošnji narod. Potrudimo se ovih dana promišljati kojoj masi češće pripadamo – onoj koja Ga slavi ili onoj koja viče “Raspni ga!”.

Boriti se za ideale teško je i bolno, ali se sigurno isplati.

Cvjetnica je izazov i nama. Na krštenju je Isusu obećano da ćemo hrabro za Njim. Mnogo puta, u različitim prigodama, pozvani smo, kao vjernici, obnoviti svoja krsna obećanja. A opet se događa da griješimo kao da nismo ništa shvatili. Cvjetnica i Veliki petak trajno idu skupa. I u našim srcima.

Vrijeme je odluke!