Uz pomoć promišljanja prof. dr. Zvonka Pažina, liturgičara s KBF-a u Đakovu, podsjećamo zašto je Cvjetnica pravi uvod u Veliki tjedan.

Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodinove u sebi je dvostruki blagdan, jer tjedan dana prije Uskrsa slavimo Kristov svečani ulazak u Jeruzalem, ali i Njegovu muku i smrt.

“Na Zapadu je to u početku bila samo Nedjelja muke, a poslije je toj nedjelji, pod utjecajem kršćanskog Istoka, dodan i blagoslov grančica i ophod u spomen na Kristov svečani ulazak u Jeruzalem. Tijekom povijesti ophod se slavio na različite načine, a u 20. stoljeću dva puta je doživio reformu. Međutim, ova je nedjelja uvijek u sebi sačuvala to dvostruko značenje.

Foto: Duško Jaramaz / PIXSELL

Današnja liturgija poznaje blagoslov grančica i ophod do crkve, nakon čega se slavi misa ili jednostavni blagoslov u crkvi (izvan svetišta). Dvije molitve blagoslova grančica i misne molitve koje, osim zborne, darovne i popričesne, uključuju i vlastito predslovlje te molitvu nad narodom, donose cjelovit nauk o spasenju po Kristovu vazmenom otajstvu. Uz slavljeničko obilježje Kristova trijumfa, naglašava se da je Krist podnio gorku muku i smrt na križu, zato da bi i nas učinio dionicima svoje nebeske proslave u Novom Jeruzalemu.

Neizmjerno bogatstvo liturgije

Prema liturgiji obnovljenoj nakon Drugoga vatikanskog sabora, a propisanoj i tipskim izdanjima Rimskoga misala, obred blagoslova grančica na Cvjetnicu, ako je zgodno, može se obaviti u nekoj drugoj crkvi ili kapeli, pa se onda ophod uputi u župnu crkvu gdje slijedi misno slavlje. Liturgijska je boja crvena za cijelo bogoslužje. Glede čitanja Muke, zadržani su stari običaji: nema svijeća ni kađenja, ne pozdravlja se i ne znamenuje se knjiga.

Muka se može čitati po ulogama, a uloga se Kristova, ako je moguće, ostavlja svećeniku. Prikladno je da se Muka pjeva, kao što je u nas redovito običaj.

Kod navještaja ‘Naklonivši glavu, predade duh’ vjernici se poklone. Govori se Vjerovanje. U misi se uzima vlastito predslovlje. Poslije popričesne molitve slijedi molitva nad narodom koja se, kao i inače kad se uzima, zaključuje blagoslovom.

Foto: Pixabay

Naglasimo na koncu osobitu vrijednost ophoda na ovaj dan. Zasigurno je u cijeloj crkvenoj godini i u cijelom bogoslužju Crkve to najprikladniji dan za ophod, kada kličući slijedimo Krista, našega Kralja, našega Gospodina i našega Spasitelja. Bilo bi važno upravo blagoslov grana i ophod na Cvjetnicu promicati, njegovati i tako slaviti da doista i ostvaruju otajstvo koje naznačuje.”

Foto: Nikola Čutuk/PIXSELL

Tako o načinu slavlja Cvjetnice sažeto piše prof. Pažin. Cvjetnica je, dakle, Nedjelja Muke Gospodnje, ali i uvod u Veliki tjedan. Ona nas, uz spomen na Kristov ulazak u Jeruzalem, uvodi u Kristovo vazmeno otajstvo muke i smrti, čiji vrhunac će biti veličanstveno slavlje Uskrsa i Kristova pobjeda nad grijehom i smrću.

Vratimo se na pitanje iz naslova: gdje je cvijeće ovogodišnje Cvjetnice?

Brojni krajevi naše zemlje imaju najrazličitije običaje vezane uz Cvjetnicu, primjerice umivanje u cvjetnoj vodi ili bacanje cvijeća pred svećenika koji predvodi procesiju s maslinovim ili palminim granama. S obzirom da ove godine neće biti masovnih slavlja i blagoslova cvijeća i grančica, cvijeće koje ćemo prinijeti Gospodinu neka budu naša srca.

Očistimo ih pozorno, požalimo zbog svojih grijeha i propusta i pokajmo se pred Gospodinom. U duhu molimo i Njega i naše bližnje da nam oproste sve naše nedostatke, sve trenutke kada smo povrijedili ljubav i zatvorili svoja srca za potrebne te odlučimo da ćemo ubuduće drugačije. Tada ćemo imati s čime doći pred Gospodina i Kralja koji u slavi ulazi u Jeruzalem.

Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL

Od 1986. godine, Crkva na Cvjetnicu slavi i Svjetski dan mladih. Njime u mladima želi pobuditi osjetljivost za muke i probleme ljudi koji trpe zbog ratova, gladi i nepravdi. A u svima nama liturgija Cvjetnice želi probuditi i vjeru, koju je u satniku pod križem probudio umirući Isus, kako bi zajedno s njim mogli reći: “Doista, ovaj bijaše Sin Božji!”.